Vlajčušin i Ahmetov greb (grob)

Vlajčušin i Ahmetov  grob (greb)

Na  samom vrhu strane ili kose kako su je zvali domaći mještani,sa sjeverne strane sela Dobrići
(Dolac) nalazi se udolina (dola ,vrtača) od starine zvana  „Vlajčušin greb“.

Koliko sam čuo, po pričanju starijih mještana nitko nije znao točno zašto se tako zove. Neki koji su znali ,nema ih više među živima . Pisanih tragova nema ili ja dosada nisam na njih naišao,pa mi se čini nekako najbliže istini priča koju sam u razgovoru s žiteljima sela vodio oliti razgovarao...

Vlajčušin greb i pogled iz Gaja na Dolac i Buško jezero

Naime, iz tih priča da se zaključit da je nekada davno tu pokopana Vlajčuša pa otuda Vlajčušin greb. Malo da pojasnimo ,kako i samo ime kaže "Vlajčuša"-radi se o ženi koja je iz Vlajčića (selo pod Zavelimom, župa Vinica),koja je bila udata u Dobriće ,te je imala je nažalost tu nesreću  da je obolila od teške bolesti kolere (kuge?), i tu je pokopana...Nemojmo zaboraviti da su u staro vrijeme epidemije kuge bile česte i za sobom su ostavljale pustoš ,pa se pokapalo di je se stiglo.
Ostade od tada uzrečica "kuga je morila ali sve nije pomorila"…tako od Vlajčuša - ostade u narodu ime Vlajčušin greb...U novije vrijeme poslije drugog svjetskog rata za vrijeme tzv.  Kolektivizacije podignut je ili ozidan zid Gaj na kosi odnosno na strani od Vlajčušina greba sjeverno pa zapadno tako da je uzeta velika površina otprilike 200 m dužine i  500 m širine. I  danas taj zid stoji...Bilo je pokušaja pošumljavanja, tada u početku pedesetih prošlog stoljeća, ali nije uspjelo ...Velika većina mještana bila je protiv ,pa su na primjer sadnice ,pretežno bora, okretali korenje na gore,samo da se ne primi. Opravdanje, ako se primi i naraste šuma: "neće nam ovce imati travu pasti"! Tako da se slabo  ili nikako primilo  .  Još jednom početkom 80-tih pokušalo se sa pošumljavanjem , tako da su  školska djeca dolazila i sadila - pošumljavala ,tako da je se nešto  i primilo . Tako da je bar nešto  ostalo: "Ovaca je davno nestalo"...

S druge strane sela, južnije ,prostirahu se oranice,podvornice,kamenice,bunari,strančine i  kako sve drugo se zovu. Tu negdje između tih njiva ,koje su se obrađivale nekada sve odreda, a danas sasvim malo, nalazi se jedan dio od starine zvan Ametov greb. Tako se izgovara u domaćem govoru bez "h". tj. pravilno bi bilo Ahmed. Koliko znam ,kod nas nije bilo pripadnika muslimanske vjeroispovijesti. Možda ih je bilo  nekada davno za vrijeme turske imperije (carstva). Da li je Amet tu ubijen i pokopan ili je umro prirodnom smrti ne znam i nisam o tome čuo ništa. Možda neko od domaćih o tome nešto zna pa nek izvoli reći...Nešto malo južnije od Ametova greba  nalazi se više grobova u narodu poznato kao greblja … Da li to ima veze sa Ametovim grebom  i da li je to povezano tj. u  jednu cjelinu? Možda je nekada bilo sve u sklopu jednog groblja, to je stvar istraživanja...  Mi ćemo  se zadržati na onome što sam čuo ( usmena predaja) .

Da su tu od starine bili grobovi ili greblja može se izvesti iz imenice „hum“. Kad bi u priči s mještanima spomenuli ovaj lokalitet,  odmah bi dobio odgovor : aha "omoljak", put uz omoljak. To bi značilo hum. U domaćem izgovoru od hum- humak došlo bi se do omoljak, poznatiji put uz "h"omoljak tj. put uz groblje... Sad bi trebalo nešto reći o putu uz omoljak. Naime, kad se pogleda pravac,trasa puta koji je počinjao u polju Buškom Blatu, točnije u Naklu. Put bi išao ispod Grabovice,pored (malog greblja), dalje ispod Šarica,Alagušića,više  Mrke njive,Raskršća, ispod Grgina Gaja,groblja Dolac, dalje pored Dolca,Vrtline,ispod Podvornica ,Ametova greba i dolazimo do omoljak tj. puta uz omoljak... Odatle ,išao dalje ispod Strančina,Očevina,pored Popovića , Beljana  i dalje pored Drmića (Čobanovići) prema Poslušcu i dalje u Roško Polje...Kad se pogleda pravac puta dolazimo do pravca Livno - Mostar. Kuda su nekada karavane prolazile...


Lipanj   2012.      St.   Beljan