Priča iz Bosne kaže kako je fra Ante iz duvanjskog dekanata donatora Jozu usporedio sa svecima Crkve katoličke u ono vrijeme kad je Jozo do mjesne crkve u Grabovici doveo dva kilometra asfalta.
O svome trošku. Nekako u to isto doba na pitoresknom dalmatinskom poluotoku tristotinjak radnika ostalo je bez posla kad je mjesna tvornica otrova otišla u stečaj, ulici prepustivši kolone oboljelih od smrtonosne bolesti i kilometre kvadratne kontaminiranog terena, a iz blagajne je isparilo stotinjak milijuna kuna. Što se zna.
Glavni lik je isti; “sveti Jozo Grabovički Ćurković” i vlasnik vranjičkog “Salonita” šmugnuo je preko granice u rodnu Bosnu i Hercegovinu pred optužnicom za malverzacije Državnog odvjetništva RH.
Ali nije se pokrio ušima. Naprotiv, upregnuo je pravnu mašinu države iz koje je pobjegao i uz pomoć momčadi skupih odvjetnika pokrenuo - prema neslužbenim podacima sa zagrebačkog suda - čak četrdesetak kaznenih prijava protiv svakoga tko se javno usudio kritizirati njegov mutež u hrvatskom gospodarstvu.
Samo sindikalci “Salonita” imaju ih petnaestak, “dobitnik” jedne prijave navodno je i sam državni odvjetnik Mladen Bajić, ali Dalmaciju je uspjela razgnjeviti ova zadnja.
Kojom je odbjegli tajkun Jozo, iskoristivši aljkavost državnih službenika, posredno izmaltretirao Grgu Mandića, oboljelog od azbestoze i oca troje maloljetnika koji su - dok su njega transportirali u policijskoj “marici” – ostali sami u stanu bez nadzora što ga je MUP morao osigurati.
Mandiću je na sudu pozlilo, završio je u bolnici, a pokušali su mu za aranžman privođenja naplatiti dvije tisuće kuna, što je sto kuna više od njegovih mjesečnih primanja. Sve je tu jasno osim onog što Ćurković državi s druge strane granice kroz ciničan smijeh uporno dovikuje. U Vranjicu to odzvanja kao: “Baš ste budaleee!”
