Stari običaji-umicanje cura

Jedan od starih ženidbenih običaja  je umicanja cura. Taj običaj prakticirao se iz davnina ,a sastojao se u tome da se djevojka odvede iz njezine rodne kuće. Momak bi obično sakupio najbolje prijatelje , pa bi noću,uz pjesmu odlazio u rodno mjesto djevojke koju bi želio oženiti. Bez znanja roditelja upadali bi u njezinu kuću ,krali curu i odvodili  je u momkovo selo. Momak bi u selu izabrao kuću,odnosno obitelj koja bi čuvala curu,a ona bi tu  ostajala i po nekoliko dana ,sve dok njezina obitelj ne bi došla i pristali na vjenčanje.

Važno je napomenuti da su djevojke prihvaćale umicanje,dakle odvođenje iz rodne kuće, i  mladića s kojim nisu namjeravale stupiti u brak. Radile su to misleći da će momka za kojeg su se htjele udati ,a on još nije bio spreman za ženidbu,potaknuti na  ženidbu. Nadale su se da će ih on preoteti od onog koji ih je umakao. Ponekad se događalo da odvedena djevojka kriomice pošalje poruku voljenom mladiću za kojeg se htjela udati i onda bi on,ako je bio voljan, došao i junački  ukrao i odveo svojoj kući.

Ponekad bi i djevojački plan propao ,pa bi se u tom slučaju djevojka udala za onog koji  ju je  umakao i stupala s njim u brak. Pri umicanju cura, osobito kad je u igri bilo više mladića, događalo se da se momci potuku pa su i mjesne vlasti morale reagirati. Također za običaj umicanja cura vezane su neugodne stvari ,osobito za cure. Neki su momci iz puke igre,oklade ili inata,umicali cure,odvodili ih u svoje selo i poslije nekoliko dana odustajali od ženidbe. Cura je bila primorana  vratiti se svojoj kući. Često se događalo da se ta cura nikada ne uda jer je bila obilježena kao vodana,osramoćena i nagrđena djevojka. Crkvene vlasti nisu odobravale umicanje cura. Ipak,ako je došlo do takve situacije, mladić i djevojka morali su otići biskupu u Mostar te tražiti oproštenje od počinjenog grijeha i dopuštenje za crkveno vjenčanje.

U daljnem nastavku možete pročitati kako su se nekad s tim problemom (umicanja cura) nosili župnici župe Grabovica u devetnaestom stoljeću,zabilježeni u pismima koji su slali biskupu u Mostar.Dokumenti se nalaze u Arhivu biskupskog ordinarijata u Mostaru.

ABOM  60/1881.

Presvietli Gospodine!

U ovim gornjim župam od Duvna jedan običaj (premda nevaljal) obstoji, medju ženjenicim i udadbenicama, tj. da se mnogo puta dogodi da djevojka svojom voljom s momkom ugovori i kradimice od svojih kućana, s namjere-nim momkom i njegovim društvom u njegovu kuću pobjegne, a ovo se zove uskočit. Uzroci ovakog postupanja za najveće jesu jedno; jedno što roditelji češće puta svojoj ćeri siluju kud im nije drago da se udaju; drugo buduć da su cure vrcljive tako da im se do vjenčanja vjerovat ne može, i češće puta svi troškovi prošnje budu učinjeni a drugi se iztakne i curu preprosi, pak jadna Jukura ostane u prazne dlane pušući.

Za ukinut ovaki nevaljal običaj, i osobito u mojoj župi ja sam proglasio, ali bolje razadro mačko, da koji bi god se usudio po sebi curu odvesti, jal pošlje prstenovanja preprosit, da po naredbi Presvitl. Gosp. Biskupa svršit nit ih smirit mogu nebili se ovako zauzbili, jerbo puno puta dogodi se da se i u svojti nadju, pak tada istom zamršaji nastupe.

(...)

Najposli usudjujem se najsrdačnije pozdrave V. P. Gosp. izraziti i s dubokom naklonošću jesam V.P.G

Grabovica, 22.9.1881.

Sluga pokorni fr. Ante Karačić

ABOM 79/1884

Preuzvišeni  i  Presvietli  Gospodine

Netom sam lani od prizvanih Providnika i Glavara ove župe doznao, da je u ovoj župi mah uzelo obćenito Uskakanje i Umicanje Djevojaka i Udovica, odmah sam se svojski zauzeo taj jim gadni nered ukinuti. Zato sam za četeri susliedne svetkovine proti tom njihovu običaju obširno  govorijo, i dokazao jim sve zlo, koje iz toga proističe, pritio jim pokorom, ustavio blagoslovine svoj kućnoj čeljadi, gdi bi uskočnica bila primljena. Ove godine u ovdešnjoj Pismari namjerih se slučajno na Vašu Veleštovanu Okružnicu izdatu u Mostaru dnc 18. Kolovoza 1882. kojom strogo zabranjivate Uskaku i naredjujete da Umicatelja i Uskočnicu nikakav misnik nesmie vjenčat za godinu dana,pokoru pako Vi isti da ćete narediti.

Ja ovu Vašu naredbu proljetos puku javno proglasih,momke i djevojke oprezne učinih. Ljetos opet isto jim preporučih ; pak ipak uprkos svim mojim opomenam,pritnjam,nauku i nastojanju,uprkos Vašoj naredbi (…) … Ja 60 (umaknuća) sam iskusio da se naši mnogo većma plaše obustavljanja blagoslovina, nego svetotajstva…

S velepočitanjem u Grabovici 29/9/1884.

Franjo Dobretić , župnik s.r.

ABOM 29/1888.

Preuzvišeni Gospodine!

(...)

Presvietli Gospodine, predugo bi bilo opisivati, koliko je opačina, nepravda, i svetogrđa počinjeno, i koliko nesretnih ženidaba sklopljeno; koliko li duša izgibih poradi prokletog običaja od uskakanja. Iskusan čitavu knjigu o tom bi napisati mogao. Prežalostno je čuti, da to kršćaninu koji se je po zakonu hotio oženiti, uslijed obaveze od uskake nije se mogao oženiti inače; nego je treba i on slijediti prokleti običaj: tako je bilo ovamo. Prežalostno je znati, da dobromu kršćaninu koji se vlada po nauku svojih Pastira zakonito prstenovanu, naviješćenu ispravno vjenčanje, u oči vjenčanja cura mu uskoči za drugoga, ovi brezviernici -Umicatelj i Uskočnica- budu odmah smireni, vjenčani; a on, želeći zakon obslužiti, nesmiren, istrošen, isljeđivan i ismijavan od svakoga. Tako je ovamo. Dugo bi bilo opisivati, koliko sam ja truda i jada podnio; dok sam uskaku nesretnu u ovoj župi ukinuo; pa Bogu hvala, ima dvie godine počinuo sam. Ako se sada dopusti N.N-u, koji je samovoljno i tvrdoglavo sve to. brezbožnije iđe proti zakonu: onda proti uskaki usta se otvoriti neće moći: onda će momci i divojke jasno uvidjeti; da jim je, za uništiti zakone crkovne, za podnieti sve zabrane pastirske, za postići svoju - najopačiju zabludu, najbolje i najsigurnije sredstvo, uskaka: onda se od njih rodstvo poznavati ni štovati neće: onda su uzaludne zaprike crkovne: onda je oblast od dopušćenja na skvarenje, kad se mora prilagoditi samovolji brezvjeraca. Ovakvim brezviercim, kakav je N.N., imalo bi se odlučno i dosljedno kazati: ol u vjeru, ol iz vjere. Ovliko iz savjesti...

Presvietli Gospodine ja se duboko sklanjam Vašem obširnom nauku, Vašoj dubokoj i pronicavoj učenosti, ali što se tiče poznanja zloća naših kršćana, kao Vaš stariji Ispoviednik i Župnik, i kao takav od Vas iskusniji, razlog imam misliti da bolje od Vas, oprostite na ovome, poznam zloću naših kršćana bar u ovim stranama također i zle posliedice griešnih nekih njihovih običaja kao što je uskaka i nepoznavanje i nepoštivanje svoje krvi, svoga roda. Vi ste lani uskaku sebi obustavili. Vi to i premudro ste učinili. Vi ste lani u Roškopolju nekomu umicatelju naredili, da se ne vjenča do po Božiću a tada da dade na oltar 30 for. oli da čeka do po Uskrsu a tada da dade manje forintih. To je bilo sveto i premudro od Vas određeno. To je mene razveselilo i u nastojanju obodrilo. Nu Umicatelj živo se je toj Vašoj odredbi opro, nehtijući ništa dati, a Vi na žalost! tu njegovu tvrdokornost, oprostite što se usuđujem reći, odobrili, i Župniku naredili da ga ipak vjenča. To je Župniku morao biti pregorak zalogaj. To se je i mene jako kosnulo. Ta popustljivost u glupom narodu, koji nezna procieniti milosrđe, nego se istim na zlo služi bitni je korak iskvarenja zakona, pogrđenja duhovne vlasti, i znatnog smetanja Pastirim u dobru ravnanju svoga stada. Uslied take popustljivosti Vrhovne Vlasti nikada se nikakav griešni običaj smetnuti neće moći. A uskakanju, ako se neće očito izgubljenje premnogih duša, mora se kraj staviti, kud puklo da puklo, makar ni deset osoba od 60 hiljada u Biskupatu, u vjeri neostalo. Izskusan iz duše govorim.

Za najbrže ukinuti uskakanje ja mislim, da biste imali izdati sliedeći zakon; da ipso facto upadaju u proklestvo 1. Umicatelj i Uskočnica, 2. Roditelji momački i njegov kućni starješina koji uskočnicu u svoju kuću prime. A koji, znajući srodstvo, uskokom se ipak posluže, svakako ovi morali bi se ipso facto proklestvom ošinuti, i nikako ne bi im se imalo dopustiti nikada, izvan samo na vjerojatnoj smrti, kad bi dotle nepokorni ostali. Doklegod barem jedna uskočnica zato nesretna neostane na usviest ostalim, uskaka se divojačka slomiti neće. A bolje je Presvietli da jedna svojom voljom izgubi ovaj sviet, nego da sa zla izgleda premnogi izgube onaj sviet. Bolje je Presvietli imati u Biskupatu dva, tri priležnika i priležnice na usvijest svima, nego mnoštvo svetogrdnika u grebu...!!!

Klečke ljubeć Prsten i blagoslov proseć čast mi je biti Vaše Preuzvišenosti najpokorniji i najposlušniji sluga.

Grabovica dne 5.2.1888.

Fra Franjo Dobretić, s.r. Župnik

izvor:-"Župa Grabovica kroz 150 godina"-Ilija Drmić

          -Matica Hrvatska Grude-Godišnjak 3.