Rimske ceste na području Buškog blata i Duvanjskog polja
 |
RIMSKE CESTE NA PODRUČJU BUŠKOG BLATA I DUVANJSKOG POLJA
Iz Trilja (Tilurium) i Lovreća vode dvije rimske ceste prema Duvanjskom Polju: jedna pored Ržana (Aržano) i druga pored Vinice. Obadvije ove ceste se spajaju na južnom rubu Buškog Blata. Balif označava kao sigurne i ustanovljene. Od Buškog Blata cesta preko sedla Prevale (Privale) silazi u Duvanjsko Polje i zahvaćajući današnje Duvno (Tomislavgrad) preko Pakline pl. prelazi u Ravanjsko Polje - označena također kao sigurna i ustanovljena.
Na Duvanjskom Polju i Buškom Blatu bilo je još komunikacija koje su ili spajale pojedina naselja ili vodile prema drugim krajevima. Tako je jedan odvojak od Brekala išao zapadnom i sjevernom stranom Buškog Blata u pravcu Vidoša, južno od Livna, a drugi se spuštao prema Ržanu i Vinici, Oba dva su kod Balifa obilježeni kao sigurni, ali još neustanovljeni,
Jedan poprečni krak vodio je iz okoline Dobrića na istočnom rubu Buškog Blata preko Beljana i Brišnika u Duvanjsko Polje i dalje prema Borčanima.
Dio rimske ceste donje Dobrići-Brišnik
Ovaj krak je po Balifu dijelom siguran ali još neustanovljen, a dijelom siguran i ustanovljen. Južni dio Duvanjskog Polja imao je dvije komunikacije koje su ga vezale sa današnjim Runovićem (Municipium Novum). Obje su označene kao sigurne i ustanovljene.
One su se sjeverno od Imotskog spajale, a zatim je cesta kod Runovića izlazila na primorsku arteriju Salona-Narona. Na cestu Duvanjsko Polje-Imotski-Runović izlazi kod Vira također sigurna i ustanovljena komunikacija koja ide od Ržana preko Vinice i Zavelim pl. Balif vodi jednu sigurnu ali još ne ustanovIjenu cestu zapadnim rubom Duvanjskog Polja prema Duvnu. Iz sjevernog ugla Duvanjskog Polja od Mokronoga i Han-Marijana išla su s obje strane rijeke Šuice dva ogranka na rimsku cestu Livno-Kupreško Polje, oba kao sigurni i ustanovljeni. Kod Letke, na sjeveroistočnom rubu Duvanjskog Polja,otkriveni su tragovi rimskog puta prema Rami. Od sela Oplećana također vodi jedan rimski put prema Rami, a na planini jugoistočno od Proslapa s njime se spaja drugi put koji je, sudeći po tragovima, polazio
od Rašćana preko Lipe i Lokve Metalke. Prema tome, iz Duvanjskog Polja su u dolinu Rame vodile tri komunikacije koje Balif obilježava pretežnim dijelom kao sigurne i ustanovljene. Naselja u istočnom dijelu Duvanjskog Polja bila su međusobno spojena komunikacijom koja je prolazila pravcem Seonica-Borčani- Rašćani-Oplećani-Letka-Mokronoge.To su podatci koje daje Balif o rimskim komunikacijama u široj regiji Duvanjskog Polja",
Neke podatke o rimskim cestama na Duvanjskom Polju i oko njega davali su istraživači i prije Balifa. Tako je Blau držao da je cesta od Trilja prema Ržanu dio velike ceste Salona-Narona". Međutim Balifova istraživanja su pokazala da to nije točno. Blau nije
poznavao rimske ceste na području Buško Blato –Duvanjsko Polje i nepotrebno je produžavao liniju ceste Salona - Narona. U djelu Molinarija o rimskim cestama, koje je napisano 1870 g. a objavljeno 1914 g., cesta Tilurium-Argentaria je označena kao
odvojak primorske ceste Salona-Narona. Za nju su navedeni samo oni podatci koje daje Tab. Peut. Molinari je dao i topografiju nekih stanica koja je, kao što ćemo kasnije vidjeti, pogrešna".
Poznavanju rimskih cesta u duvanjskom kraju dosta je doprinio Radimski koji je vršio obimna arheološka istraživanja na Duvanjskom Polju i u njegovoj okolini. Radimski je ispravio neka mišljenja opravcima pojedinih komunikacija i o lokalizacijama stanica poznatih iz Tab. Peut. Tomašek je stanicu In monte Bulsinio (Tab. Peut.) ili Montebulsi (Geagr.
Rav. IV, 211, 16) smjestio na Bužanin za koji smatra da je gradina između Duvna i Vidoša na sjevernom obronku Tušnice planine", Radimski to s pravom opovrgava, jer prevoj Bužanin postoji, ali kod sela Miši u podnožju Tušnice na pravcu Prevala-Vidoši.
Tu nema ostataka rimske zgrade (utvrde), već su iznad sela Miši na jugozapadnom ogranku Bužanina sačuvani ostaci prahistorijske gradine". Rimljani ne bi svoju komunikaciju između Livanjskog i Duvanjskog Polja provodili kroz neprohodni Bužanin, jer im je bilo
lakše prometovati preko Grgurića i Vučjeg Polja. Na osnovi toga Radirnski smatra da se jedan krak odvajao pored rimskog naselja u Eminovom Selu i rimske gradine u Buhovu pa kroz Vučje Polje i preko Laništa zapadno od gradine Višegrad vodio na Vidoše
i dalje na mrežu putova u Livanjskom Polju". Ova cesta je ubilježena na mapi u CIL III, 1873 g. i u Balifavoj karti ucrtana' kao sigurna i ustanovljena prema CIL III. Vidoška gradina poznata je i po rimskim građevnim ostacima i izgleda da je služila kao utvrda nad cestom. Na njoj je 60-tih godina prošlog stoljeća nađen nadgrobni spomenik s natpisom (CIL III,
2764a) . Tornašek" i Hernes'" traže kod Vidoša rimsku stanicu Ad Libros sa ceste Salona-Argentaria
Dio stare rimske ceste na Privali
AD LIBROS , IN MONTE BULSINIO
Ovakva ubikacija stanice Ad Libros odgovarala je Tomašekovom pravcu komunikacije preko Bužanina i distanci Ad Libros-c-TXc-i-In monte Bulsinio. Naravno,
to je bio pogrešan pravac, pa su pogrešne i lokalizacije ovih stanica, o čemu će u našem izlaganju kasnije biti više govora.
Radimski'! navodi da je pored Balifove ceste Brišnik –Donji Dobrići postojala još jedna rimska komunikacija koja je sa Duvanjskog Polja vodila u jugozapadnom pravcu prema Roškom polju. Balif i Radimski potvrđuju postojanje posebnog rimskog puta koji od Rakitnog Polja pored brda Jarma i Crvenice ide prema Borčanima ti veže rimske utvrde u Rakitnom Polju sa naseljem u Borčanima!". Podatke o ovom rimskom putu dao je i Bakula!":
»Intra calles Jaram atque Ostrc est via antiqua, in duro incisa sibice, ad quingentos passus; ubi excellentem perennemfontem invenire est«.
Kod Renića na južnom rubu Buškog Blata otkrivena su četiri miljokaza sa natpisima i dijelovi petoga (CI L III, 13320-13324). Miljokazi datiraju iz sredine III st., tj. iz doba vladavine careva: GardijanaIII, Decija Trajana, Klaudija Gotskog i Klaudija Tacita!". Ovi miljokazi označavaju popravke ceste u doba svakog od ovih vladara, ali je moguće da su
miljokazi na ovoj cesti prvi put postavljeni tek tada,
Na dva miljokaza stoje oznake: XXXIIII m. p. (CIL III, 13320) i XXXV m. p. (CI L III, 13322). Ove znamenke, naročito prva, odgovaraju stvarnoj udaljenosti Salona-
Renići = cca 51 km, Prema tome, znamenke rimskih milj a na milj okazima iz Renića pokazuj u da je na ovoj cesti računanje udaljenosti počinjalo od Salone a ne od Tiluriuma (T'rilj)!", U vezi sa pravcem ceste Salona-Tilurio i dalje važan je i miljokaz nađen
1921 g. u Veliću kod Trilja koji potječe iz vremena cara Maksimina (236 g. n. e.). Na njemu nema oznake milja, ali je po mjestu nalaza mogao biti podignut na XXI m. p. od Salone. I stvarna razdaljina Velić-Renići slaže se sa podacima koje nam daju
miljokaz iz ta dva mjesta - 14 r. m. (cca 22 km)!".
Do danas nije izrađena posebna monografija o Duvanjskom Polju i njegovoj okolini u antičko doba, ali prikupljeni materijal i građa o ovom kraju nisu neznatni. Oni omogućuju da se stvori cjelovitija slika o ovom području u antičko doba.
Na Duvanjskom Polju otkriveni su tragovi brojnih naselja prahistorijskog i rimskog doba. Neka su bolje ispitana i poznata, a kod nekih je naše znanje ograničeno samo na notiranje sačuvanih spomenika.
U istraživanju prahistorijskih i antičkih tragova ovog područja najzaslužniji su Radimski i Pač. Njihovi radovi imaju poseban značaj, jer, mada obrađuju ograničen
predio, ipak zahvaćaju mnoga pitanja ilirskih zemalja uopće, naročito šire oblasti u kojoj su stanovali ilirski Delmatae.
U rimsko doba na ovom području najveće naselje je bilo u današnjem Duvnu. Rimska naselja su bila i Eminovo Selo, Borčani, Stipanić i druga mjesta.
Pored toga, poznat je izvjestan broj gradina koje su i Rimljanima služile kao utvrđenja ili za druge svrhe (Ravna Glavica kod Borčana, gradina kod Buhova, Kovači, Crvenice, Borčani, Stipanići i Liskovača).
Naselje u Duvnu zauzimalo je prostor od 15 ha na kome su nađeni ostaci zidova, cigle, novci, dijelovi mozaika, ogrjevne cijevi, natpisi i sl. Iz Vučjeg Polja i Mrkodola potječu rimski novci, a iz Bukovice ispred gradine Cerenića ženski srebrni nakit. U Crvenici je bila prometna stanica ceste koja je od Rakitnog Polja vodila u istočni dio Duvanjskog Polja. Tu je nađen i natpis u kome se spominje Municipium Novensium, što bi moglo značiti da se Municipium Novum (Runović) protezao i na južni dio Duvanjskog Polja.
Po ostacima na gradinama Borčani i u Ravnoj Glavici vidi se da su i tu bile rimske naseobine ili utvrde.
Slično je vjerojatno i sa Selinom sjeverozapadno od Borćana, gdje su nađeni ramski novci i natpisi.
Rimskog novca ima i u drugim mjestima. Letka je bila naseljena još u prahistorijsko doba. Nalazi potvrđuju da je ovdje bilo veće rimsko naselje. Iz Letke potječu odlomci raznih spomenika i natpisi (CIL III, 149763 i 14976N ) . Nadgrobni natpis (CIL III 9740, upor.
13185, str. 2326 160) nađen u Letki 1886 ili 1887 g. posvećen je trojici domaćih ljudi koji su pali u borbama u Panoniji!", U polju kod Stipanića ustanovljeno je rimsko naselje na prostoru od 3 ha, Oko Renića, u Rašeljki i kod Liskovače na južnom rubu Buškog
Blata našlo se dosta rimskog novca. Vinica, Roškopolje, Vir i Zagorje predstavljaju nalazište rimskog novca i drugih rimskih spomenika. Na Duvanjskom Polju i u njegovoj blizini sakupljeno je dosta rimskog novca još od vremena republike; iz Vira je jedna drahma (Dyrrhachium). Kod Stipanića nađen je odlomak ploče koji je dopunio i pročitao Pač!".
Natpis je vrlo značajan za topografiju Duvanjskog Polja. U njemu se spominju decuriones, iz čega Pač zaključuje da je u Duvanjskom Polju za vrijeme Rimljana postojao municipium (CIL III, 14229). Na osnovi otkrića Radimskog o velikom naselju u današnjem
Duvnu, Pač je pravilno procijenio da je baš na tom mjestu bio glavni grad cijelog područja i da je to Delmiriium koji su raniji istraživači stavljali u Gardun kod Trilja. Stipanić je bio selo (vicus) toga gradskog područja. Teško bi bilo prihvatiti da je i u Stipaniću
bila neka rimska varoš, jer se municipij u Duvnu nalazio vrlo blizu. Pored Stipanića prolazila je glavna cesta od Trilja preko Han-Brekala i Prevale u Duvno.
.
Samo Duvno i njegova okolica, pored već spomenutih, pružili su i druge dokaze koji govore o intenzivnom životu toga centra u rimsko doba. Još 1886 g. Truhelka je našao u katoličkom groblju »Karaula« odlomak nadgrobne ploče sa natpisom u kome se čita AELIO. Nadgrobni spomenici sa ovog mjesta pripadaju rimskom groblju:". Među fragmentima spomenika sa ovog groblja ističu se ploče i are posvećene Dijani, Libert} i Armatu; na arama se spominju gentilna imena FLAVIUS i AELIUS (CIL III, 14320 1-4 ,
upor. str. 2328 159). Pošto su ovi fragmenti otkriveni u skupini, opravdano je Pačovo mišljenje da se tu nalazio neki veći hram ovih udruženih božanstava'".
Natpisi govore da i nekropola i hram potječu vjerojatno
iz prve polovine II st. n .e. .
Od klasičnih izvora jedini je Ptolemej. koji nam na karti u svom geografskom djelu daje lokalizaciju Delminiuma. Prema Ptolemeju, Delminium se nalazi 89 r. in. istočno od Salone i oko 70. r. m. sjeverno od Narone, što, po mišljenju Jelića, odgovara lokalizaciji
na Duvanjskom Polju, sc. u Duvnu. Međutim iako ove znamenke za udaljenost Duvanjskog Polja ne odgovaraju stvarnoj razdaljini, naročito ne Salona-Duvimjsko Polje, ipak ti podaci iz Ptolemeja u našem slučaju ne moraju biti odlučni. Ptolemej se poslužio starijim i suvremenim geografskim podacima i itinerarima. Stoga su kod Ptolemeja oni ilirski krajevi koji se nalaze na teritoriji rimske provincije Dalmacije dati onakvi kakvi su bili od druge polovine III st. stare e. do prve polovine I st. n.e., što znači da je ovom geografu za ubikaciju i naziv mjesta Delminium takođe poslužio neki stariji Izvor?". .
Oko ubikacije Delminiuma dugo se vodio spor. Starija teza je da se ovaj grad nalazio na Duvanjskom Polju (Farlati, Illyricum sacrum II, 168-169), dok ga Momzen (CI L III, str. 35;9) na osnovi natpisa iz 184 g. n. e., koji je otkriven kod Trilja (CIL III, 3202),
lokalizira na Gardun kod Trilja na Cetini. Uz Momzenovu tezu pristao je veći broj istraživača'". Lokalizacija Delminiuma u Gardun zasniva se prvenstveno
na podacima iz spomenutog natpisa (Imp. Caes. M. Aurelius Commodus ... pontem Hippi fluminis vetustatecorruptum restituit sumptum et operas subministrantibus Novensibus Delrninensibus Riditis ...) i
na ranijoj činjenici da na Duvanjskom Polju nisu bili otkriveni tragovi nekog većeg naselja. Nasuprot pristalicama Momzenove lokalizacije Delminiuma stoje predstavnici starije teze po kojoj je Delminium bio na Duvanjskom Polju.O pitanju ubikacije Delminiuma postoje i takva mišljenja koja pokazuju neodlučnost i kolebljivost'". Što se tiče teze
Momzena i dr., treba ukazati na ove momente: Gardun je bio vojnički centar koji je izgrađen u vrijeme kad su Rimljani kontrolirali samo područje do Dinare pl. i imao je da čuva prolaz preko Prologa i Ržana. Iz ovoga mjesta nemamo dokaza municipalne
samouprave?". U prilog mišljenju da je Delminium bio u Gardunu navodi se i to što ovo mjesto nije pripadalo ni općini Novae ni općini Riditae i što je za most trebalo da troškove snosi općina na čijoj se teritoriji on nalazi, tj. Delminenses. Za to je smatrana važnom činjenica da je općina Delminenses u natpisu dobila srednje mjesto. Pač ističe da su za
popravak mosta zajedničkim troškovima ove tri općine postojali drugi razlozi, a ne to što su se njihove granice doticale. Općina Riditae nije dopirala do tog mjesta i nije imala nikakve veze sa cestom preko spomenutog mosta, dok Aequum, iako je ležao na Cetini, nije sudjelovao u restauraciji mosta. Iz toga se vidi da udaljenost od mosta nije bila odlučujući faktor u obavezama oko njegove popravke, a to je važno za određivanje položaja Delminiuma koji je iz Duvanjskog Polja mogao sudjelovati u ovim poslovima.
Delminium = Duvno morao je biti vrlo zainteresiran za održavanje ceste i mosta u Trilju s obzirom na komunikaciju Salona-Tilurium-Duvanjsko Polje. S druge strane, sam red kojim su općine nabrojane u natpisu odgovara središnjem položaju koji Delminium
zauzima između Novae i Riditae'". Važno je istići da je u Duvnu postojalo veliko naselje sa forumom i drugim brojnim spomenicima, čime je otpao Momzenov i Alačevićev argumenat da se na Duvanjskom Polju ne može tražiti Delminium, jer tu nisu otkriveni
ostaci nekog većeg antičkog naselja. Najnoviji nalaz are lovi Capitolino u Mokronogama (5 km sjeverno od Duvna) koju posvećuju decurianes Delminensium civitatis definitivno je potvrdio da se u Duvnu nalazio rimski municipium Delminium'".
Neki klasični izvori govore o Delminiumu kao utvrđenom mjestu koje je bilo na uzvisini (Appianus, Ill., ll; Florus II, 25; Strabo VII, 315). Međutim u rimsko doba Delminium je ležao u ravnici na otvorenom i pristupačnom mjestu. Epihoriska naselja na
utvrđenom i nepristupačnom uzvišenju, sračunata na obranu i borbu protiv napadača, gube takav značaj po dolasku Rimljana. To znači da su postojala dva Delminiuma: predrimski i rimski. Pač drži da predrimski Delminium treba tražiti na jednoj od mnogobrojnih gradina koje je u duvanjskom kraju marljivo ispitivao Radimski. Stari Delminium mogao je biti na Lib planini, 9 km daleko na jugoistok od
rimskog Delminiuma. Ova planina je zauzimala dominantan položaj, bila je teško pristupačna i pružala je uvjete za nastanjivanje. U to doba Lib je bio šumovitiji.
Pod Rimljanima je na Libu još egzistirala Gradina kao ostatak stare predrimske utvrde. Do Gradine j e, sudeći po tragovima, išao put od Borčana, a poviše Gradine na Raškaj Glavici otkriveni su ostaci dviju rimskih zgrada. Zaravan između Gradine i ovih zgrada
pogodna je za vojnički logor i stanovanje'". U oblasti Delmata postoje razne varijacije imena Delminium (Dalmasium, Almesium - Omiš i dr.) koje se ne mogu identificirati sa Delrniniumom = Duvno, na što upozorava M. Barada'".
Posebno su važni ostaci iz rimskog Delminiuma. Tu su glavna nalazišta Crkvina i Karaula. Iskopavanja na Crkvini 1897 i 1898 g. omogućila su da se bolje upozna gradski forum na kome se mogla obilježiti velika zgrada. Na forumu su iskopani mnogi građevni dijelovi, metalna oruđa, nakit, dijelovi statua, odlomci ploča sa natpisima, novci i dr. Po jednom
natpisu iz Crkvine (... trib)(unicia) po}t(estate) XX) koji odgovara 18/19 g. n. e. u koju je padala Tiberijeva XX tribunicia potestas, može se zaključiti da je Tiberije izgradio ovaj forum i vjerojatno cestu od Tiluriuma preko Delminiuma u unutrašnjost. Područje
Duvanjskog Polja i kraj prema Mostaru bili su uključeni u sferu romanizacije početkom rimskog carstva u isto vrijeme kad i oblast primorske Dalmacije'".
Forum u Delminiumu bio je replika sličnih foruma u Panoniji, Noriku i drugim zemljama. To je bio centar trgovine i javnog života u gradu o čemu govore ostaci njegovih zgrada. Po jednom natpisu u čast carice Trankviline (CIL III, 14976") vidi se da je forum dograđivan i ukrašavan još sredinom III st. n. e. Ne zna se kada je forum porušen. Rimski numizmatički
nalazi sa foruma potječu iz perioda od Augueta do T'eodosija I, dakle zahvaćaju vrijeme od skoro četiri stoljeća'". Forum nije ponovno podizan, ali je grad i dalje postojao, jer se Delminium spominje na drugom saboru u Saloni 533 g. n. e. (Farlati, Illyricum
sacrum II, 173). Osim toga, novac sa Duvanjskog Polja dopire sve do u prvu polovinu VI st. n. e
Naknadna ispitivanja koja je Pač izvršio na lokalitetu Karaula donijela su nove nalaze pored onih koji su bili od ranije poznati. Otkriveni su tragovi jedne veće zgrade ili nekoliko zgrada i mnogi dijelovi votivnih reljefa Dijane i Silvana, odlomci sarkofaga, žrtvenika i sl.
Dalja topografska istraživanja otkrila su znatne tragove antičkih naselja i u drugim mjestima Duvanjskog Polja. U Erninovom Selu je bila rimska ciglana. Borčani su po važnosti drugo antičko nalazište na Duvanjskom Polju. Na podnožju brda Lib, u
njivama zv. Seline, nađeni su odlomci nadgrobnih spomenika i žrtvenika sa nepotpunim natpisima (CIL III, 12811, upor. str. 2328 1 2 2 ; 149762 ; 14976'; 149766 s
ispravkom) i nekoliko drugih:". Rimski građevinski ostaci kod sela Omolje i Seonice ukazuju na naseobine. U Kongori, Studenom Vrilu i kod Vinice otkriveni
su također tragovi antičkih naselja'":
U blizini Duvna 1905 g. otkrivena je ploča sa likom Silvana. Ovo nalazište nije u neposrednoj blizini »Karaule« gdje su ranije iskopane votivne are sa reljefima
Dijane, Libera i Armata, pa je stoga vjerojatno da je ploča sa likom Silvana nađena in situ.
Na tom mjestu je u antičko doba bio kamenolom, kao što je to bilo i u vrijeme kada je spomenik pronađen. Silvan je fungirao kao patron radnika u antičkim kamenolomima,
po čemu je razumljivo, što je tu nađen spomenik sa likom ovog božanstva". Sa brda Lib je
jedno brončano ovčarsko zvono. Ovakva zvona uz neke rimske ostatke nađena su i na drugim mjestima Bosne i Hercegovine, pa se iz toga može zaključiti da
je Lib zaposjednut u rimsko doba
Na cijelom području Duvanjskog Polja i u njegovoj okolini prikupljeni su brojni numizmatički nalazi: Eleusis iz IV stolj. st. e. prvi ove vrste u Bosni i Hercegovini i nekoliko drahmi (Dyrrhachium i Apollonia) pored rimskog novca, koji, kao što smo vidjeli,
ide od republikanskog doba i u neprekinutom nizu dopire sve do ostrogotske vladavine u našim krajevima, u prvoj polovini VI st. n. e.
Sjeverozapadno od Duvanjskog Polja leži Šuica, važno raskrižje putova u rimsko doba. Ovdje se spajala cesta koja je dolazila iz Livanjskog Polja sa onom iz Duvanjskog Polja. U današnjoj Šuici nalazilo se značajnije rimsko naselje. Odavde je natpis (P. Aelius
... loco dato publice) koji pokazuje da je ovo naselje moglo imati rang gradske općine. Međutim Pač sasvim ispravno napominje da se ne zna da li je tu bila samostalna općina ili je naselje bilo atribuirano području nekog grada, npr. Delminiuma. U Šujici su nađeni i razni arhitektonski dijelovi rimskih građevina, a rimskih spomenika ima i u susjednom selu
Bogdašićima.
TOPONIM DELMININIUM
Što se tiče toponima Delmimum, Skok smatra da se on može dovesti u vezu s albanskom riječju del'me = ovca i da je od Delminiuma postao etnikon Delmatae.
Od toponima Delminium proizišao je i toponim Duvno, pri čemu se u lingvističkim objašnjenjima Skok oslanja i na arheološke dokaze da se municipium Delminium nalazio u današnjem Duvnu".
Majer'" dovodi etnikon Delmatae i toponim Delminium u vezu sa ovčarstvom, tj. Delmatae = ovčari, a Delminium = pašnjak za ovce, jer je čitava oblast poznata po stočarstvu. O stočarskom karakteru zemlje ilirskih Delmata daju vijesti i antički pisci – Pseudo Skymnus (GGM 212) i Strabo (VII, 315). Slično je i s postankom toponima Tpayoupwv u podnožju planine Kozjak!", jer oba imena govore o ekonomici ovih krajeva.
Iz pregleda o dosadašnjim rezultatima arheoloških istraživanja i topografskog obilježavanja na Duvanjskom Polju vidi se da je ovaj kraj u antičko doba bio dobro naseljen. Po svom položaju Duvanjsko Polje, koje je od Salone udaljeno oko 70 km, ima prirodne mogućnosti za održavanje veze sa ostalim krajevima Bosne i Hercegovine. Čitav splet rimskih cesta
koje su prolazile ovuda svjedoči o strategijskoj i privrednoj važnosti ovoga kraja za Rimljane. Već u prvoj polovini I st. n. e. duvanjsko područje uvedeno
je u užu sferu rimskih utjecaja zajedno sa dalmatinskim primorjern. Svjedočanstva o tome pružaju iskopine foruma u Delminiumu. Otkrića su dokazala znatnu naseljenost Duvanjskog Polja i u prahistorijsko vrijeme. Ovaj kraj je komunikacijski bio vezan sa
dalmatinskom obalom još u predrimsko doba, o čemu svjedoče nalazi grčkog novca iz Apolonije, Dirahija i Eleusine. Novac koji je nađen u Duvanjskom Polju dopire u daleku prošlost od četiri, a možda i više stoljeća prije naše ere i pokazuje kontinuitet do prve
polovine VI st. n. e.
Glavna rimska cesta produžavala je preko Duvanjskog Polja dalje u unutrašnjost Bosne. Novija istraživanja su potvrdila Balifovu pretpostavku da se ova cesta račvala na Ravanjskom Polju.. Ovdje nas interesira transverzalnaprometnica, poznata pod imenom
»Solarski put«,
To je pravac koji je obilježio Balif
Međutim Balif nije poznavao dalji tok ove ceste na jugoistok od Rilićkog Polja, pa nije ni mogao shvatiti njen pravi značaj. Najnovija ispitivanja na tom prostoru pokazala su da je »Solarski put« vezao dolinu Janja sa dolinom Rame. On je od Rilićkog Polja preko Ušivca
izlazio na Ravanjsko Polje
Dalji pravac ove ceste, po Balifu, išao je preko Klapavice u dolinu Rame. Jedan od ovih nastavaka predstavlja sastavni dio ceste Salona-Argentaria. Treba napomenuti da dio ceste od Ravanjskog Polja preko Paklrne u Duvanjsko Polje predstavlja sektor magistrale Salona-Argentaria, a ne poseban krak »Solarskog puta«, kako misli Đ. Basler.
U ovom predjelu pisac je tokom 1952 g. istraživao i tragove rimske ceste koja je od Ravanjskog Poljavodila na istok preko Klapavice u dolinu Rame i
obilježio je njenu trasu'"
Razmotriti ćemo pojedine odsjeke rimske ceste Salona- Bistue vetus. Distanca Salona-Tilurio = XVI m. p. (cca 24 km) odgovara stvarnoj razdaljini između Salone i Trilja trasom rimske ceste. Druga distanca Tilurio-Ad Libros = XXII m. p. (cca 33 km) trasom
rimske ceste preko Ržana i Renića upućuje nas da stanicu Ad Libros tražimo kod Zidina na južnom rubu Buškog Blata. Sljedeća distanca Ad Libros - in monte Bulsinio = IX m. p. (cca 13 km) odvela bi nas da stanicu in monte Bulsinio trasom ceste prema Bistue vetus
tražimo između Prevale i Duvna. Dalje prema Bi- . stue vetus preko Ravanjskog Polja i Klapavica cesta je duga oko 42 km, a Tab. Peut. nam ostavlja svega cca 9 km (in monte Bulsinio-Bistue vetus = VI m. p.).
Svakako, da ovakvo iznalaženje ubikacije ovim dvjema stanicama ne daje ništa pouzdano. U prethodnom izlaganju o Duvanjskom Polju i dolini Rame pokazali smo kako su i na koja su mjesta neki istraživači stavljali Ad Libros i in monte Bulsinio. Ovdje ćemo ukazati
na još jedno mišljenje koje se zasniva na lingvističkom objašnjenju. A. Majer daje ovakvu lokalizaciju:
in monte Bulslnio e.Prevala, Ad Libros = oko Ržana. Pri tome mu kao polazište služi argument da je (mons) Bulsinius sačuvan u imenima Bužanin i Buško Blato i da je nekoć ime Bulsinius vjerojatno obuhvaćalo čitavu Tušnicu pl. Pošto sedlo Prevala
predstavlja obronak te planine, on ga identificira sa in monte Bulsinio. Računajući dalje od Prevale prema Trilju, Majer, na osnovi distance iz Tab. Peut. = IX m. p., stavlja Ad Libros oko Ržana, Ako bismo i primili Majerovu lokalizaciju stanice in monte Bulsinio, teško se mogu prihvatiti raznolike kombinacije s distancama iz Tab. Peut. Takve kombinacije nisu osnovane baš na ovom dijelu ceste, jer Tab. Peut. i o njemu daje netočne podatke. Identifikaciji in monte Bulsinio = Prevala ne odgovaraju distance po Tab. Peut., ali to ništa ne znači, jer su u pitanju distance koje se uvijek moraju primati sa velikom rezervom. Međutim neopravdano je to što Majer za određivanje položaja stanice Ad Libros = kod Ržana uzima distancu iz Tab. Peut. (Ad Libros - in monte Bulsinio = IX m. p.) kao pouzdanu i što jedino na osnovi nje daje takvu lokalizaciju. Odmah poslije toga, za razliku između stvarne razdaljine Trilj-Ržano koja iznosi oko 22 km (15 r. m.) i udaljenosti Tilurio
- Ad Libros koja iznosi XXII m. p. = cca 33 km, Majer nalazi objašnjenje u tome što konstatira grešku u Tab. Peut od kojih 8 r. m. Takvo smanjivanje ubilježenih distanci u Tab. Peut. nema svog opravdanja već i stoga što je udaljenost Salona-Bistue vetus po
Tab. Peut. u odnosu na stvarnu razdaljinu između ova dva mjesta premalena. S druge strane, teško se može doći do pouzdanih rezultata ako se traže ubikacije pojedinih stanica izolirano od ubikacija drugih stanica na širem prostoru koji predstavlja cjelinu
vezanu komunikacijom. Majerovoj tezi o Bužaninu i Buškom Blatu ne može se prigovoriti, ali tragovi ceste i obronci planine Tušnice dozvoljavaju da jednu stanicu koja je bila na planini (in monte) tražimo i sjeverno od Prevale. Ostaje činjenica da nam Tab; Peut.
ne daje takve podatke pomoću kojih bi se mogao odrediti položaj stanicama na pravcu Tilurio – Bistue vetus, Do novih nalaza nismo u stanju da pouzdano utvrdimo lokalizaciju ovih stanica, jer su, kao što smo već napomenuli, bar na pravcu Tilurio - Bistue vetus
ispuštene neke stanice, a time i odgovarajuće distance.
E.PAŠALIĆ -ANTiČKA NASELJA I KOMUNIKACIJE U BOSNI I HERCEGOVINI
