Povijest duvanjskog kraja

Pretpovijesno doba

Na Duvanjskom polju kontinuirano se živi od najstarijih vremena do danas. Najstariji stanovnici su bili Delmati, pripadnici ilirskog plemena. Centar ilirskog plemena bio je grad Daelminium, koji se nalazio na planini Libu, između sela Kongore i Borčana. Nakon dugotrajnog i čvrstog otpora Delmate su pokorili Rimljani početkom I. stoljeća poslije Krista.

Rimsko doba

Pokoravanjem Delmata početkom I. stoljeća ovim prostorima zavladali su Rimljani. Oni su sagradili novi grad. Rimski Daelminium, važno raskrižje putova, nalazio se na mjestu današnje bazilike posvećene sv. Nikoli Taveliću, prvom hrvatskom svecu. Vladavina Rimljana održala se sve do dolaska Hrvata.

Kraljevstvo Hrvata

Početkom VII. stoljeća Duvanjsko polje naselili su Hrvati. Rimski Daelminium postao je centar velike župe, zbog čega su stanovnici ovog kraja taj drevni grad prozvali Županjac.

Vjeruje se da je Duvanjsko polje u ranom srednjem vijeku bilo mjesto mnogih događaja značajnih za opću povijest hrvatskog naroda. Po tzv. hrvatskoj redakciji Ljetopisa popa Dukljanina, najznačajniji događaj iz ovog vremena je Prvi hrvatski sabor 753.godine. Prvi vladarski dvor na području današnje BiH napravljen je na planini Libu kada su Hrvati naselili Duvno. U tom je dvoru Budimir godine 753. sačekao izaslanike pape Stjepana II. i bizantskog cara Konstantina V. Kopronima, gdje su i obavljene pripreme za veliki državni i crkveni sabor. Na tom je saboru država podijeljena na tri velike oblasti s više samoupravnih pokrajina, kojima su granice bile određene prema staroj rimskoj razdiobi. Uređen je način uprave, porezi i sudstvo. Na saboru je potpisan zapisnik na latinskom jeziku, a odmah je preveden i na hrvatski. Kako nije bilo odgovarajućeg izraza na hrvatskom, izdanom djelu dali su grčko ime Methodos, tj. knjiga za sustavnu upravu državom. Methodos bi bilo prvo pisano djelo na hrvatskom jeziku, uopće na jednom od svih slavenskih jezika.

Rasprostranjeno je vjerovanje da je krunidbeni sabor kralja Tomislava održan godine 925. na tom istom prostoru. Po De administrando imperio, u to doba je hrvatska kopnena vojska brojila 60.000 konjanika, 100.000 pješaka, a mornarica 80 velikih brodova, na svakom po 10-20 mornara. S takvom vojskom, kakvih je tada bilo malo u Europi, Tomislav je potukao Mađare i Bugare. Nakon tih pobjeda ujedinio je sve hrvatske male i velike zemlje te gradove Split,Trogir;Zadar;Osor,Rab i Krk u jednu veliku državu. Trajni znak pojačane hrvatske moći bila je hrvatska kraljevska kruna koju je, uz plašt, mač i štit, Tomislavu poslao rimski papa Ivan X. (914.-928.).

Bosanska banovina i kraljevstvo

U posjedu hrvatskih kraljeva Duvanjsko polje s gradom Županjcem bilo je do druge polovice 13. stoljeća, kada je pripalo hrvatskoj plemićkoj obitelji Šubić, a 1325. godine bosanskom banu Stjepanu II. Kotromaniću. U vlasništvu Kotromanića ostalo je sve do dolaska Turaka. Posljednja bosanska kraljica Katarina ostavila je 1477. godine Bosnu i Hercegovinu, pa prema tome i duvanjsku župu, Svetoj Stolici u baštinu.

Tursko doba i vladavina Austro-Ugarske

Turci su ovim prostorima vladali do 1878. godine kada je BiH kao negdašnji sastavni dio hrvatskog kraljevstva, a od 1377.-1463. samostalno hrvatsko kraljevstvo, pripala Austro-Ugarskoj Monarhiji, na čelu koje se tada nalazio austrijski car i hrvatski kralj Franjo Josip iz obitelji Habsburg. U sastavu Austro-Ugarske ostao je duvanjski kraj do 1918 godine.

Razdoblje od 1918. do 1991. godine

U ovom periodu Duvno dijeli sudbinu hrvatskog naroda, koji se stjecajem nesretnih okolnosti našao u Kraljevini SHS,kasnije nazvanoj Kraljevina Jugoslavija i, od 1945.-1991. godine,SFR Jugoslavija.

Formiranjem Banovine Hrvatske, duvanjski je kraj ušao u njen sastav i tako dočekao stvaranje NDH 10. travanj 1941. godine. U kakvom raspoloženju je dočekana nova država u Duvnu svjedoči jedan dokument sačuvan u Istorijskom arhivu u Mostaru, u kojem doslovce piše: "Propašću Kraljevine Jugoslavije Hrvati u Duvnu su oduševljeni, Srbi razočarani, a muslimani 2:1".

Brojni su i užasni zločini koje su u razdoblju II. svj. rata nad hrvatskim narodom ovih krajeva počinili četnici, a u poraću Titovi partizani. Jedno od njih je i zločin u selu Lug, u kojem su ubijene 83 osobe. Nezadovoljstvo Hrvata represijama, centralizmom i nametanjem unitarizma kulminiralo je sedamdesetih godina u pokretu prozvanom "Hrvatsko proljeće". Zbog ove žudnje za slobodom režim je raznim propagandnim i ostalim tehnikama hrvatskom imenu pridodavao epitete "nacionalista", "liberala", "šovinista", "tehnomenadžera", itd. a duvanjski kraj slovio je kao "leglo ustaštva, šovinizma i nacionalizma". Za diplomatska predstavništva u inozemstvu Duvnjaci i politički i gospodarski emigranti su bili ustaše, a za vlasti u "domovini" članovi njihovih obitelji, susjedi i prijatelji bili su jataci koje stalno treba držati pod kontrolom. Svuda u inozemstvu i kod kuće ih se sumnjičilo, uhodilo, optuživalo i sudski kažnjavalo. Svim mogućim metodama, a posebno u gospodarstvu, kočio se razvoj Duvanjskog kraja.