Pokopala je Namu,sad hoće i Botanički

Prenosimo članak objavljen u Globusu od 22 listopada 2010. autorice Korane Sutlić/snimke Darko Tomaš

Performans"Globusovih"reportera na ulazu u Botanički vrt

Na mjestu nedavno srušenoga kultnoga alternativnog kluba Krivi put u središtu Zagreba, nasuprot zgradi Ministarstva kulture, moćne trgovačke obitelji iz Sesveta sagradit će luksuzni noćni klub, ali smatraju da imaju pravo i na dio jedne od najljepših hortikulturnih cjelina u Zagrebu

Rutinskim istraživanjem novinara Globusa o budućnosti jedne naizgled obične lokacije u centru Zagreba, na adresi Runjaninova 3, gdje je donedavno bio kultni alternativni klub Krivi put, odmotalo se pravo klupko zakulisnih igara i borbe za vlasništvo, divan scenarij za kakvu odvjetničku sapunicu.

Jer upravo izmišljenom za tv- ekrane zvuči priča da netko smatra privatnim vlasništvom dio Botaničkog vrta u centru glavnoga grada.

Na mjestu gdje je bio Krivi put uskoro bi se trebao otvoriti luksuzni klub Discoteque H20. Otvaraju ga Mateo Šarić, sin Marijana Šarića, vlasnika Europatradea, i Ivan Lončar zvan Čičo, sin Mladena Lončara, najbogatijeg i najtajnovitijeg hercegovačkog tajkuna, prema mišljenju lista Dnevni avaz.

Oni će klub otvoriti na zemljištu Šarićevih rođaka, Petra i Tomislava Šole, odnosno njihove tvrtke Vendita, koja je vlasnik skladišta na površini od 800 kvadrata (bivši Krivi put), preko puta Ministarstva kulture. No, ta tvrtka smatra da joj pripada i dio zemljišta Botaničkog vrta, oko 7000 kvadrata iza Krivog puta.

Vlasnici Vendite sinovi su Marije Šole, glavne protagonistice stečaja trgovačkog lanca Nama, bivše direktorice Partner banke i savjetnice uprave Karlovačke banke (koju vodi i njezin sin Sandi). Šola je sestra Marijana Šarića, a zanimljivo je i to da je 1990. bila kandidat SKH - Stranke demokratskih promjena u izbornoj jedinici Dubrava-Sesvete, gdje joj je protukandidat bio Franjo Tuđman.

Službeno, čestica na kojoj se vodi i nalazi to bivše skladište mnogo je veća, čak 8000 četvornih metara i dobrano zahvaća Botanički vrt te područje uz prugu. Obitelj Šola spori se s Prirodoslovno-matematičkim fakultetom koji se za Botanički vrt bori još od 1999.

“Tužili smo Fond za privatizaciju jer taj dio nekretnine koji obuhvaća park nije ušao u imovinu nikakvih tvrtki, pa je kao takva ostala u vlasništvu Hrvatske, dakle Fonda, i trebala je biti prepuštena nama”, smatra Aleksandar Duduković, odvjetnik koji zastupa PMF.

Tvrtki Antela (također obitelji Šola), koja je pravni sljednik tvrtke Vendita, pripada samo dio zemljišta sa skladištem, smatraju u PMF-u, dok je ostalo njihovo što je vidljivo u katrastru, a zapravo i logično kad se promatra parcela.

Članovi obitelji Šola smatraju, međutim, kako su oni vlasnici jer je čitava čestica u privatizaciji pripala tvrtki čiji su nasljednici. 

"Spor nije vezan za parcelu na kojoj je bilo skladište, nego njezin rasparcelirani dio koji obuhvaća Botanički vrt, a koji je pripadao tvrtki čiji je pravni sljednik  naša tvrtka Vendita i normalno da se sporimo za nešto što je, prema papirima, naše", smatra Petar Šola, direktor Vendite.

A kako se obitelj Šola uplela u priču oko Runjaninove 3 i kako su uopće postali vlasnici adrese sada vrijedne najmanje milijun eura?

Marija Šola

Pretvorba. Sve počinje ranih 90-ih. Poduzeće Grafopapir iz Nove Gradiške odlučuje se na pretvorbu, a vrijednost poduzeća procjenjuje se na 1,391.200 njemačkih maraka. Tijekom 1994. godine Ante Šola, suprug Marije Šole, kupuje dionice društva i nastavlja ih kupovati iduće godine kad posjeduje 51 posto. Tvrtka potom osniva poslovnu jedinicu u Zagrebu u Runjaninovoj 3, na adresi jednog od skladišta Grafopapira. Grafopapir 1995. godine osniva i tvrtku Antel sa sjedištem u Runjaninovoj 3, kojom upravlja Ante Šola. Tri godine kasnije poslovne uloge u tvrtkama nasljeđuju sin preminulog Ante, Petar Šola, i supruga Marija Šola, a 2000. Marija Šola dalje prenosi svoj dio na sinove Sandija, Tomislava i Petra.

"Grafopapir je nakon privatizacije 1993. imao 97 zaposlenih, 1996. deset zaposlenih, a od 1997. nema nijednog zaposlenika. Prihodi iz 1993. od 6,888.503 do 2002. padaju na 43.200 kuna (kad doduše bilježe i dobit od 37.601). Razlozi pada su nemogućnost naplate potraživanja i drugo.

     U vrijeme obavljanja revizije društva 2003.  Grafopapir ima tek jednu nekretninu - skladište u Novoj Gradiški, stoji u izvješću o reviziji  privatizacije.  Godinu kasnije tvrtka Grafopapir se ukida i danas više ne postoji. Kao vlasnik zemljišta, odnosno skladišta u Runjaninovoj 3, upisana je tvrtka 

Vendita aktivirana 2003., čiji su direktori sinovi Marije Šole - Tomislav i Petar Šola. Oni su prostor skladišta iznajmljivali prvo klubu Močvara, a potom klubu Krivi put, a danas su prostor dali u najam svom rođaku Mateu Šariću za novi klub.

Prema zemljišnim knjigama 1957. godine pašnjak  kod  podvožnjaka općenarodna je imovinu. Skladište u Runjaninovoj sagrađeno je 1968. na površini od 800 četvornih metara, dok je čitavo zemljište veliko 8000 kvadrata, a ugovor o ustupu prava korištenja zemljišta sa skladištem uknjižuje se na IKP Naprijed, koje kasnije prenosi pravo korištenja na druge tvrtke do Grafopapira. Temeljem potvrde Hrvatskog fonda za privatizaciju od 1995. se sad kao pravo vlasništva za korist Grafopapira koji vodi Ante Šola,a kasnije na tvrtke njegovih sinova.

Dijana Košak, glavna tajnica PMF-a, kaže da se za tu lokaciju  na sudu bore još od 1998.PMF  je te godine pokrenuo parnični postupak kod Općinskog suda  u  Zagrebu i to protiv IKP Naprijed i Hrvatskih željeznica radi  utvrđivanja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave na   dijelu čestica 4405/1 (Runjaninova, Kriviput) i dijelu susjednih HŽ-ovih čestica 4406 i čestici 4405/2.

"Dijelovi ovih čestica predstavljaju sastavni dio katastarskih čestica 2940 i 2941 k.o. Centar  u naravi je dio površine Botaničkog vrta u Zagrebu kao dijela  znanstveno-nastavnog poligona Biološkog odsjeka PMF-a. Trebalo bi uskladiti zemljišno-knjižno stanje predmetnih nekretnina s katastarskim stanjem, te upisati PMF kao vlasnika tih nekretnina i na taj način imovinsko-pravno objediniti cjelokupnu površinu Botaničkog vrta u Zagrebu kao jedinstvenu zemljišnu cjelinu s poznatim vlasnikom", kaže DijanaKošak. 

Što je  s dijelom Vrta. "U ovaj spor  umiješalo se i poduzeće Antela 

na  strani tuženih tvrdeći da jedan dio tog zemljišta pripada i toj  tvrtki. Još od 1999. godine tvrde da  je čitava parcela njihova, znači i dio Vrta. Do danas nisu odustali od tog potraživanja", objašnjava Aleksandar Duduković, odvjetnik koji zastupa PMF.

Botanički vrt  ima oko 40.000 četvornih metara, što znači da obitelj Šola smatra kako njima od toga pripada oko 7000 kvadrata. Mogući razlog zašto netko želi biti vlasnikom Botaničkog vrta, neslužbeno, može se vidjeti i u mogućoj vrijednosti parcele ako se proširi željeznički koridor, što se ranijih godina planiralo, ili  iseli Botanički  vrt, iako su to samo pretpostavke.

Spor se pred Općinskim sudom nastavlja za mjesec dana.