Početak rata-3.travanj 1992.


POČETAK RATA - 3. TRAVNJA 1992.

U zoni odgovornosti 19. partbr jutros je izvršen napad na Bat. TO Malovan, a u borbenim

dejstvima je i 1/19 partbr u Kupresu. Plavi je napao iz pravca Šujica i već u 7,30

bio u D. Malovanu. U jutarnjim satima blokiran je tunel (Kupreška Vrata). U 8,00 s.

obavešteni smo da imamo 2 ranjena, izvijestio je 3. travnja zapovjednik 19. partizanske

brigade zapovjedništvo 30. partizanske divizije da su hrvatske postrojbe TO nešto

poduzimljivije od njih.48 Najjače borbe vođene su u rajonu Malovana kamo je upućena

Specijalna četa iz rajona Drežnice radi ojačanja bataljuna TO Malovan. Usporedo s

borbenim djelovanjima trajali su i politički. Na pregovore pozvani predstavnik HDZ-a iz

Kupresa, otklonio je poziv. zapovjedništvo 30. partd čak je prijepodne obaviješteno iz

Kupresa da će radi mirnog razrješenja situacije u rajonu Malovana stići predsjednik

predsjedništva BiH Alija Izetbegović i zapovjednik 2. vojne oblasti.49 Posljednji je, nakon

izbijanja borbi na Kupreškoj visoravni, izjavio da je Republika Hrvatska sa 15

tenkova50 krenula u agresiju na Kupres, pa je zbog toga od štaba Vrhovne Komande

zatražio uporabu zrakoplovstva.51 Nakon trosatne borbe hrvatske postrojbe stavile su

pod nadzor Donji Malovan. stanovništvo je uglavnom uspjelo izbjeći prema Glamoču

s dijelom postrojbi obrane. Oko podne topnika vatra hrvatske TO prenesena je na

Gornji Malovan, što je jasno govorilo o namjeri produživanja djelovanja prema Kupresu.

Do kraja dana srpske snage u Gornjem Malovanu su okružene.52

U Kupresu je Kupreška bojna po naredbi Glavnog stožera hrvatske TO iz Gruda u

rano jutro podigla borbenu gotovost na prvi stupanj. Bojna je u ožujku 1992. postavila

dvije crte obrane koje nisu bile dobro inženjerijski utvrđene i urađene. Prva crta je bila

na potezu selo Rastićevo-Grbešina dolina-Mrnjašnica-Mrđebare-Stražbenica. Druga,

pričuvna crta bila je na potezu Jurići-Glavice-Kuk. Izbijanjem sukoba Kupreška bojna

je imala raspored; satnija Zlosela s ojačanim vodom Rastićevo posjela je postav na crti

Rastićevo-Grbešina dolina-Mrnjašnica-Mrđebare-Stražbenica; u zahvatu prometnice

Blagaj-Rastićevo bila je protuoklopna skupina s BsT-om, a tri MB 82 mm su imala

postav u rajonu Mrnjašnice; satnije Osmanlije, Kupres i gornji Kupres bile su u rajonu

istoimenih mjesta; specijalni protudiverzantski vod bio je u Zloselima kao pričuva bojne;

na uzvisini Poganac nalazila se protuoklopna skupina s BsT-om i zadaćom nadzora

prometnice Kupres-Šujica. Dva minobacača nalazila su se kod uzvisine Gradina kod

sela Vrila.53

Zapovjednik 30. partd oko podne 3. travnja prilagodio je namjere iz dan ranije

napisane zapovijedi novim okolnostima, pa je odlučio da snagama koje je imao u

49 Redovno borbeno Izvješće zapovjedništva 30. partd zapovjedništvu 5. korpusa, Str.pov.br.

174-67 od 3. IV. 1992.

50 Za sada nemamo službenih dokumenata na osnovu kojih je moguće utvrditi Točan broj

hrvatskog oklopništva uporabljenog u borbama na Kupreškoj visoravni. Po podacima koje

je za autora od sudionika borbi prikupio Jure Begić radilo se o pet oklopnjaka. Od toga dva

tenka T 55 s imenima božji oklop i Rio Alc, dva trofejna samohodna oruđa M 36 i borbeno

vozilo pje.a.tva BVP M80 po imenu Victoria. Jedan tenk T 55 ostao je u Šujici i nije uporabljen

u borbama. Iz članka o Oklopnoj bojni 1. gmtbr .Ante Bruno Bušić., koja je na neki način

kasniji sljedbenik. dijela oklopa i oklopnika s Kupresa moglo bi se zaključiti da su na

Kupresu bili i tenkovi Vitez i Purger. njihova glazba grmi., Drmaj, Glasilo 1. gardijske

brigade HVO Ante Bruno Bušić, Godina I, Čapljina, 10. IV. 1994. ; .Božji oklop., Drmaj,

Glasilo 1. gardijske brigade HVO Ante Bruno Bušić, God. II., broj 7, Kupres, 13. VI. 1995.

51 General Kukanjac također je izjavio da se za uporabu zrakoplovstva prethodno sve dogovorio

sa predsjednikom predsjedništva BiH. avionima braniti Kupres., Oslobođenje od 4. IV.

1992.; dan kasnije iz kabineta predsjednika predsjedništva BiH stiglo je priopćenje da JNA

nije tražila niti je data suglasnost, .Najžešće na Kupresu., Oslobođenje od 5. IV. 1992.

52 Redovno borbeno Izvješće zapovjedništva 30. partd zapovjedništvu 5. korpusa, Str. pov. br. 174-

67 od 3. IV. 1992.; Izvješće Op.TO Tomislavgrad od 3. IV. 1992. zapovjedništvu Herceg-Bosne.

53 stožer, str. 22, 25.

Polemos 3 (2000.) 1: 11-49 ISSN 1331-5595

27

širem rajonu Blagaja i u Strojicama uz jaku topničku potporu izvrši napad glavnim

snagama na pravcu Strojice-Čučkovine, Carev Mlin-Kupreška vrata s ciljem zauzimanja

istih. Na pomoćnom pravcu planirao je razbijanje protivnika i zauzimanje hrvatskih

sela na potezu od Rastićeva do Kupresa. Dio snaga bio je predviđen za sprječavanje

prodora s pravca Malovana, prema kojem se prema očekivanom uspjehu u Kupresu

i na Kupreškim vratima, imalo usmjeriti djelovanje svih raspoloživih snaga radi

protjerivanja protivnika iz Kuprškog polja. U 13,10 počela je topnička priprema skupine

za potporu 30. partd po rajonu sela Rastićeva, a u 13,15 krenulo je pješaštvo u

napad prema postavima ojačane satnije Zlosela Kupreške bojne. Minobacački vod

Kupreške bojne s tri oruđa 82 mm i 100 mina nije mogao učinkovito parirati srpskom

topništvu. tražena je i dobivena topnika pomoć iz Šujice ali zbog lošeg navođenja nije

bila učinkovita. Usprkos topničkoj premoći, 30. partd nije, osim što je prišla Rastićevu,

previše napravila. U dnevnom izvješću divizije, službujući časnik je s žaljenjem zapisao

da su zbog problema s dovođenjem dijelovi 13. partbr izbili na polazne postave u 18

sati a snage u dodiru kod Rastićeva, četa TO Blagaj i nepotpuni 1. bataljun 11. mtbr

nisu bile dovoljno jake da iskoriste učinak topništva po Rastićevu i prenesu borbeno

djelovanje prema Zloselima. Predviđajući daljnja djelovanja, zapovjedništvo 30. partd

planiralo je tijekom noći ubaciti 5. dobrovoljački bataljun i dio snaga 13. partbr na

pravac Rastićevo-Ratkovine, a u jutarnjim satima nakon topničke pripreme po rajonu

Zlosela produbiti napad ka Kupresu. Od nadređenih instanci traženo je djelovanje

zrakoplovstva u rajonu Šujica-Donji Malovan i pravcu Prozor-Ravno, i ubrzanje djelovanja

dijelova 9. korpusa na pravcu Glamoč-Livno. Radi zauzimanje Zlosela i djelovanje

na prostoru od Kupresa do Gornjeg Malovana traženo je ubrzavanje dolaska oklopnih

postrojbi. tražena je također pomoć u sredstvima i poslužiocima veze, sanitetskom

zbrinjavanju i popuna u streljivu.54 pomoć u ljudstvu i tehnici tražio je i branitelj, koji je

imao dva ranjena vojnika na području Rastićeva. Od Glavnog stožera u Grudama

zapovjednik operativnog stožera Kupreške bojne dobio je naredbu da se prve crte

drže po svaku cijenu, i obećanje da će pomoć u ljudstvu iz Bugojna i Uskoplja stići

tijekom noći.55

Na vijest o borbenom djelovanju u rajonu Malovana reagiralo je odmah zapovjedni-

štvo 5. korpusa. Tijekom dana donijelo je nekoliko naredbi u svrhu pojačanja snaga

30. krajiške divizije. odlučeno je da se pojačanja za Kupres izvuku s zaposjednutog

područja Republike Hrvatske iz zapadne Slavonije, gdje se već nekoliko mjeseci nalazio

dio korpusa. Omogućavao je to smanjeni intenzitet borbenih djelovanja kao i mirovne

snage Ujedinjenih naroda koje su se tijekom mjeseca imale razmjestiti na tom po-

54 Redovno borbeno Izvješće zapovjedništva 19. partbr zapovjedništvu 30. partd, Pov. br. 27-

5 od 3. IV. 1992.; Redovno borbeno Izvješće zapovjedništva 30. partd zapovjedništvu 5.

korpusa, Str. pov.br. 174-67 od 3. IV. 1992.

55 stožer, str. 22-23.; pomoć iz Bugojna u jačini satnije dragovoljaca krenula je nakon zapovijedi

Glavnog stožera iz Gruda, ujutro 3. travnja. Zbog zaprečene prometnice Bugojno

-Kupres, satnija je krenula zaobilaznim i od snijega zatrpanim putovima pa je u Kupres

stigla u jutro 4. travnja. Za njom je stigla i satnija iz Uskoplja (Gornji Vakuf). Vatre nad

Vrbasom, Prilozi za bugojansku ratnu kroniku 1990-1993., Hrvatsko kulturno društvo

.Napredak., Bugojno 1993., str. 58-59.

 

 

Davor Marijan: Borbe za Kupres u travnju 1992.

30

dručju.56 Dobrovoljačkom bataljunu 5. korpusa (bez čete) naređena je hodnja pravcem:

Vrbovljani-Bosanska Gradiška-Banja Luka-Šipkovo-Blagaj sa zadaćom: stupiti u vezu sa

komandantom 13. partbr u s. Baraći i zajedno sa jedinicama 11. pbr/9. korpus, razbiti

ustaše u rajonu: Rastićevo-Suhova-Zlosela-Osmanlije, izbiti u rajon Donji Malovan i

povezati se sa bataljunom TO Donji Malovan i spriječiti prodor ustaša na pravcu Šujica

-Donji Malovan-Kupres.57 Iz sastava 5. mješovite topničke pukovnije (5. mješoviti artiljerijski

puk, dalje 5. map), izdvojen je 2. haubički divizion i pridodan 30. diviziji. Isti se

imao iz zapadne Slavonije povući s borbene crte te pravcem Trnkovac-Okupani-Bosanska

gradiška-Banja Luka-Šipkovo-Blagaj stići u širi rajon Kupresa radi pojačanja snaga

5. dobrovoljačkog bataljuna, 13. partbr i čete TO Blagaj te dati svoj udio u razbijanju i

uništenju ustaških snaga u rajonu Rastićevo, Suhova, Zlosela, Osmanlije i omogućiti

spajanje sa bataljunom TO Donji Malovan i drugim jedinicama u tom rejonu.58 Divizionu

je podređena i 1. baterija 5. lakog topničkog puka protuzračne obrane (5. laki

artiljerijski puk PVO, dalje 5. lap PVO) koja se također nalazila na postavima u zapadnoj

Slavoniji. Baterija se imala kretati u sastavu hodne kolone 2. haubičkog diviziona,

a po izbijanju u Kupreško polje imala je štititi topništvo 30. partd a po potrebi i djelovati

po ciljevima na zemlji.59

DRUGI DAN RATA - 4. TRAVNJA 1992.

U rajonu Donjeg i Gornjeg Malovana hrvatske snage polučile su tijekom 4. travnja

uspjeh u borbi sa postrojbom TO i JNA. Četa 13. partbr, bataljun TO Malovan (jačine 98

ljudi) i specijalna četa u Drežnici su razbijene. Četa 13. partbr imala je jednog mrtvog

i dva ranjena vojnika i uspjela se povući u pravcu Glamoča. Postrojbe podređene 19.

partbr okružene u Gornjem Malovanu razbijene su kasno navečer pa je šumski put iz

56 Sumirajući borbena djelovanja u Hrvatskoj, a zbog nemira u Banja Luci 3. travnja 1992.,

zapovjedništvo 5. korpusa je u otvorenom pismu svojim pripadnicima naglasilo: Svojom

osmomesečnom borbom borci 5. korpusa su spasili srpski narod Zapadne Slavonije od

ustaškog istrebljenja, oslobodili i zaposjeli srpske teritorije u ovom djelu Hrvatske, sprečili

prodor Paraginih bojovnika na teritorij Bosanske Krajine i stvarali uslove za dolazak mirovnih

snaga OUN, što bi trebalo da znači i prestanak rata na ovim prostorima. ...Da bismo sačuvali

Bosansku Krajinu od razaranja i svoje porodice, u narednom periodu moramo:

1.- Ostati na položajima do dolaska plavih šlemova (oko 20. aprila), čime stvaramo uslove

za bezbedno predislociranje korpusa iz Zapadne Slavonije i angažovanje na očuvanju

mira u Bosanskoj Krajini. Ovo je posebno važno kada se zna, da dolaskom mirovnih

snaga UN, pored Banjalučkog, u Krajinu ulazi i Kninski i Bihaćki korpus. Pismo

zapovjedništva 5. korpusa borcima Banjalučkog korpusa, Op. pov. broj 321-1 od 3. 04.

1992.

57 Naredba zapovjedništva 5. korpusa zapovjedništvu dobrovoljačkog bataljuna 5. korpusa,

Op. Pov. Br. 319-5 od 3. 04. 1992.

58 Naredba zapovjedništva 5. korpusa Op. pov. br. 319-6 od 3. IV. 1992.

59 Naredba zapovjedništva 5. korpusa Op. pov. br. 319-6 od 3. IV. 1992.; baterija je po ustroju

imala 6 protuzrakoplovnih topova praga. Podatak od pukovnika V. Superine.

Polemos 3 (2000.) 1: 11-49 ISSN 1331-5595

31

pravca Ravnina zapriječen i stavljen pod nadzor. U borbama za Malovan poginulo je

sa srpske strane 11 osoba, 90 ih je zarobljeno a 5 nestalo.60 Bježeći pred borbenim

djelovanjima, stanovništvo je oko 15 sati počelo stizati u Glamoč gdje su organizirano

prihvaćeni. Na području mjesnih zajednica Vukovsko, Ravno i Rilić nije bilo borbenih

djelovanja.61 Prema procjeni zapovjedništva 30. partd koje je izravno vodilo borbena

djelovanja sa IZM-a u Blagaju, napadač je imao snagu ekvivalenta ojačanog bataljuna

sa 10 do 15 tenkova i pripremao se za produženje djelovanja prema Kupresu u

zahvatu prometnice. U gradu je stanje bilo vrlo teško pa je zapovjedništvo 19. partizanske

brigade položaj svog potpuno okruženog 1. bataljuna držalo bezizlaznim i

tražilo od zapovjedništva divizije da mu pruži pomoć svim raspoloživim snagama, jer

zbog intenzivne minobacačke i snajperske vatre hrvatskih snaga nije bio u stanju da

postavi učinkovitu obranu. Tim više što je 3. četa 1. bataljuna koja je imala zadaću

zaposjesti crtu Koprivnica-Kupreška vrata u rajonu Koprivnice izišla na zadaću samo

s 34 čovjeka, što je bilo nedovoljno za pružanje pomoči glavnini bataljuna u Kupresu.

Dodatni problem bila je dojava da u rajonu Bugojna šest autobusa punih snaga HOS-a

čekaju na benzinskoj crpki, kao i uhvaćena radio-poruka kojom je traženo zarušavanje

serpentina na prometnici Bugojno-Kupreška vrata. Strah srpskih časnika zbog dojave

o hrvatskim pojačanjima iz pravca Bugojna pokazao se opravdanim, jer je nakon

dužeg noćnog lutanja po snijegom zatrpanom stožeru u Kupres stigla satnija dragovoljaca

iz Bugojna, a za njom i satnija iz Uskoplja. Nakon odmora polovica je otišla u

Zlosela a polovica (55 ljudi) je po nalogu Glavnog stožera Herceg-Bosne raspoređena

u širem rajonu kupreških vrata. Kasno na večer u Kupres je stiglo i pojačanje TO

Posušje nakon što je prometnica Šujica-Kupres stavljena pod nadzor HVO-a. Na predjelu

kupreških vrata raspoređeno ih je oko 80 uz vod satnije Kupres Kupreške bojne.62

Drugoga dana borbenih djelovanja izravan dodir s snagama HVO-a iz rajona Blagaj-

Novo Selo imala je samo četa TO Blagaj. Nakon jutarnje topničke pripreme u

10,30 su počela napadna djelovanja glavnine snaga 30. partd. Na pravcu Blagaj

-Čučkovine-Kupreška vrata napadao je 1. bataljun 13. partbr s 5. dobrovoljačkim

bataljonom.63 3. bataljun 13. partbr, bez 1. čete, bio je pripravan za uvođenje u borbu

iza 1. bataljuna s crte Čučkovine-Zlosela. 1. bataljun 11. mtbr napadao je pravcem

Blagaj-Zlosela-Kupres. Intenzitet napada uz popodnevno djelovanje zrakoplovstva,

pojačan je dan ranije upućenim pojačanjem, 2. haubičkim divizionom64 5. map-a i 1.

60 .Mirno spavaj, Krajino., Međa. (list 7. motorizirane brigade, Kupres), broj 8 od travnja

1993. Izvješće Op.TO Tomislavgrad od 4. IV. 1992. zapovjedništvu Herceg-Bosne.

61 Redovno borbeno Izvješće zapovjedništva 30. partd zapovjedništvu 5. korpusa, Str. pov .br.

174-69 od 5. IV. 1992.; Redovno borbeno Izvješće zapovjedništva 19. partbr zapovjedništvu

30. partd, Pov. br. 27-7 od 5. IV. 1992.

62 Redovno borbeno Izvješće zapovjedništva 19. partbr zapovjedništvu 30. partd, Pov. br. 27-

6 od 4. IV. 1992..; Redovno borbeno Izvješće zapovjedništva 30. partd zapovjedništvu 5.

korpusa, Str. pov.br. 174-68 od 4. IV. 1992.; stožer, str. 23-24.

63 Iz raspoloživih dokumenata nije razvidno je li se radilo o cjelokupnom bataljunu ili njegovim

dijelovima. Ukoliko je bio cjelokupan bataljun, to znači da je isti pristigao tijekom noći u

rajon Blagaja.

64 Divizion je imao 12 haubica 122 mm D 30. Izvanredno borbeno Izvješće zapovjedništva 30.

partd zapovjedništvu 5. korpusa, Str. pov. br. 174-40 od 6. IV. 1992.

Davor Marijan: Borbe za Kupres u travnju 1992.

32

baterijom 5. lap PVO za potporu koji su oko 13,30 stigli u rajon Strojica, kamo je

doletjelo i pet helikoptera za protuoklopnu borbu. Jako topničko djelovanje po postavima

1. satnije Kupreške bojne odnosi u smrt 5 hrvatskih vojnika i više ranjava. Satniju

privremeno ojačava polovica od pristigle ojačane satnije dragovoljaca iz Bugojna i

Uskoplja. No, uskoro se, pokolebani zvucima rata, izvlače iz Zlosela i odlaze u pravcu

Bugojno. Nekoliko pojedinaca ipak ostaje na postavu satnije Zlosela. Snage Kupreške

bojne u rajonu Rastićevu, prema srpskim procjenama 1 četa, uspjele su se održati na

obrambenim postavima na koje je napadao 1. bataljun 11. mtbr. bataljun je oko 20

sati napustio postave u području Rastićeva i povukao se u Blagaj s obrazloženjem da

nije spreman za borbu.65 Povlačenjem bataljuna 11. mtbr od Rastićeva, isto je čini se

napravio i dio satnije Zlosela Kupreške bojne koji se povukao u Zlosela. 17 boraca

samostalnog voda Rastićevo ostaje u Zloselima dok brojniji ostatak samovoljno napuš-

ta  bojišnicu i odlazi u pravcu Bugojna. Njihov odlazak brojčano i psihološki je kompenziran

dolaskom ljudstva iz Posušja.66

TREĆI DAN RATA - 5. TRAVNJA 1992.

Iz borbenog izvješća 30. partd za 5. travanja razvidno je da su napravljeni samo simboli-

čni pomaci tijekom tog ali i prethodnog dana. No, Izvješće u potpunosti dovodi

tvrdnje iz onog dan ranije. Iz njega je vidljivo da se 3. bataljun 13. partbr i 5. dobrovolja-

čki bataljun nalaze na pravcu Blagaj-Rastićevoč Mrđebare a ne na pravcu Blagaj-

Čučkovine-Kupreška vrata. Na tom je pravcu bio 1. bataljun 13. partbr koji je dijelom

snaga tijekom 5. travnja dopješačio na Veliku Plazenicu, no zbog jakog mraza i velikog

snijega uzeo je predah (očito duži) prije nego što nastavi djelovanje ka Kupre-

škim vratima. Do promjena je očito došlo uslijed žilavog otpora Kupreške bojne na

crti od Rastićeva do Stražbenice koju 1. bataljun 11. mtbr nije uspio razbiti, pa su 5.

dobrovoljački i 3. bataljun 13. partbr povučeni s predviđenog pravca i usmjereni da

pojačaju djelovanje bataljuna 11. mtbr preko Mrđebara prema Zloselima. To se moglo

napraviti bez većeg odraza na cjelokupno stanje, jer pravac koji je od Blagaja prema

Kupreškim vratima vodio preko Čučkovina, očito nije bio branjen od hrvatskih snaga,

pa je 1. bataljun 13. partbr usmjeren njime i najveći su mu problem bile nepovoljne

vremenske prilike. Tako je i treći ratni dan na pravcu Blagaja protekao bez pomaka na

pravcu Blagaj-Rastićevo-Zlosela. Pomak je napravljen u ojačanjima koja su tijekom

dana pristigla. Iz Šipova je na IZM divizije stigao zapovjednik 1. četa 3. bataljuna 13.

partbr, koja se povukla iz Donjeg Malovana i preko Glamoča stigla u Šipkovo, gdje je

svojih 98 ljudi stavio na raspolaganje za borbena djelovanja u sastavu matičnog bata-

65 Redovno borbeno Izvješće zapovjedništva 30. partd zapovjedništvu 5. korpusa, Str. pov. br.

174-68 od 4. IV. 1992.

66 Redovno borbeno Izvješće zapovjedništva 30. partd Str.pov.br. 174-68 od 4. IV. 1992.

zapovjedništvu 5. korpusa.; stožer, str. 23.; U kasnim noćnim satima 5. travnja u Bugojno je

stiglo oko 60 Hrvata iz Rastićeva, rakete pustoše sela., Oslobođenje od 6. IV. 1992.

Polemos 3 (2000.) 1: 11-49 ISSN 1331-5595

33

ljona. Značajnije pojačanje bili su oklopnjaci tenkovske čete iz sastava 9. korpusa, od

kojih su četiri stigla u rajon Blagaja dok je šest ostalo uz put Baraći-Strojice-Blagaj u

kvaru. Postrojbu povučenu sa postava u Svetom Roku doveo je pukovnik Lisica.67 Na

raspolaganje se stavilo i 48 pripadnika 9. korpusa s područja Šipova i koji su ušli u

sastav baterije LRL 128 mm. U rajon Blagaja imao je doći i 2. bataljun 13. partbr iz

Laništa, no stanovništvo Ključa srpske nacionalnosti najavljivalo je postavljanjem barikada

sprječavanje prolaza.68

U gradu su i dalje nastavljene borbe, 1. batljon 19. partbr imao je jednog mrtvog i

nekoliko ranjenih i zarobljenih boraca, a pojavili su se i problemi s opskrbom. Hrvatska

strana pojačana pristiglom skupinom Plavog 69 držala ga je u okruženju i s Poganca

tukla minobacačkom vatrom. U samom gradu pripadnici satnije Kupres i SPD voda

izbacili su ga iz zapadnog dijela grada dok je prilaz istočnom dijelu onemogućen

snažnom protupješačkom vatrom. Oko 20 sati pripadnici JNA zatražili su dogovor s

vodstvom HVO-a. Predsjednik gradskog SDS-a i predsjednik općine dogovorili su prekid

vatre i polaganje oružja, što su kasnije otklonili. 70

Zapovjedništvo 30. partd i dalje je raspolagalo s upitnim podacima o protivniku.

držano je da se na području Rastićeva brani oslabljena satnija HOS-a, da se na potezu

Zlosela-Osmanlije nalaze dvije satnije. Iste snage ojačane s PZT su bile u rajonu Kupre-

ških vrata. Najveća koncentracija protivnika, bojna HOS-a ojačana s 10 tenkova

tipa Leopard bila je u rajonu Donjeg Malovana. Haubice 105 mm bile su u rajonu

Kukavčijeg jezera a minobacači 120 mm u rajonu Poganca. Za naredni dan zapovjednik

30. partd namjeravao je stabilizirati bojišnicu na crti Seka-Rastićevo i u sadejstvu

sa tenk(ovskom) četom, uz jaku art(iljerijsku) podršku, zauzeti Rastićevo a zatim

produbiti ka Zloselu i Kupresu, spojiti se sa snagama u Kupresu odakle biti u gotovosti

za sprečavanje dejstva snaga neprijatelja sa pravca Malovan. I dalje je držao nužnim

djelovanje zrakoplovstva po postrojbama HVO-a na Kupreškim vratima i Malovanu.

Ostali zahtjevi bili su za popunom streljivom i sredstvima veze i sanitetskom pomoći.71

67 Nadnevak dolaska tenkista 9. korpusa ne poklapa se s nadnevkom koji se može odrediti iz

sjećanja generala Lisice, i koji bi trebao biti 6. travnja. Slavko Lisica, Komandant po potrebi,

MIGP .Vojvodina., Sombor 1995., str. 94-96.

68 Redovno borbeno Izvješće zapovjedništva 30. partd zapovjedništvu 5. korpusa, Str.pov.br.

174-69 od 5. IV. 1992.

69 Vjerojatno se radilo o dragovoljcima Hrvatske vojske iz bojne Zrinski.

70 U zoni odgovornosti 19. partbr, dolini Vrbasa, stanje sigurnosti potpuno se pogoršalo. Na

sve strane su postavljane barikade a počela su i prva puškaranja. Prema neprovjerenim saznanim

podacima iz Bugojna je na stožer /iznad Kupresa/ otišla postrojba od oko 200

pripadnika SDA kao ispomoć ustašama na Kupresu, kao i da je iz Jajca u četiri autobusa

stigla skupina HOS-ovaca na Kupreška vrata. Redovno borbeno Izvješće zapovjedništva 19.

partbr zapovjedništvu 30. partd, Pov.br. 27-7 od 5. IV. 1992.; Redovno borbeno Izvješće

zapovjedništva 19. partbr zapovjedništvu 30. partd, Pov.br. 27-9 od 7. IV. 1992.; stožer, str.

24.

71 Redovno borbeno Izvješće zapovjedništva 30. partd zapovjedništvu 5. korpusa, Str.pov.br.

174-69 od 5. IV. 1992.

Davor Marijan: Borbe za Kupres u travnju 1992.

34