DOKUMENTI IZ ARHIVA BISKUPSKOG ORDINARIJATA U MOSTARU ABOM 68/1885.
(iz knjige "Župa Grabovica kroz 150 godina",don Ilije Drmića)
Visoka Zemaljska Vlada.
U ovome polju Buškomblatu kotara županjačkoga imade mjesto što se zove „Šuplja stiena". Ova Šuplja stiena u istoku od Busina k zapadu proteže se do potočine Ričine. U ovoj Šupljoj stieni svoj imadu trideset i dvije livade take jednake, duljinom i širinom. Svaka livada od dvanaest odkosa. Svaka livada imade svoje posebno ime kako u priložku broj 2. a obćenito je ime svih 32. livada Šuplja stiena. U ovoj Šupljoj stieni deseta je livada Bužankuša, koja je sa svih strana zamedjena - zagraničena - koja je stoga primjer svih ostalih; njoj bo se sve ostale mjeriti moraju, jer sve ostale imadu biti šnjom jednake. Od ove Bužankuše devet je istočnih livada do nje pravih i cielih kolik i ona: a 22. zapadne su pometene i pokvarene. U ovoj Šupljoj stieni najposliednje su dvije livade, posebnim imenom zvane Ledenkuše, Bušatlijine; iza njih obća paškula do potočine Ričine u zapadu. Bušatlija je drugu svoju livadu, koja je 32. i najposliednja u Šupljoj stieni, u zapad raširijo čak do Ričine okrenuvši u svoju livadu, i posvojivši tako svu obću paškulu, i smetavši obća pojila; gdie se je ljeti blago pojilo; jer se tu za najduže voda nalazila. Prvu pak svoju livadu, koja je predposliednja, i 31. u Šupljoj stieni razširio je u istok preko tudjih livada gotov odmah sglave - svrha - okrenuvši na krivo u dnu 138. metara - čitave dakle tri i četvrte se mašio tudje livade u dnu prisvojio usilno i nepravedno: stoga se livade do zagranične Bužankuše pokvarile, svedjerna medju nama grižnja, stoga i ova tužba. Prije sadašnje sretno vladajuće Vlade Bušatlija u okolici bio kao Car, nitko na njega nije smio, mi se medjuse grizli, ljudi kojim su manjkale livade badava godimice plaćali agam ćesim na iste, a tako Caru desetinu na godinu oko 20. tovara desetine: tako bilo sve do sad. Godine 1881. tužbu učinismo Gosp. Sudcu Križanovskomu, obeća nam, da će izaći, i granice urediti; no ovi brzo iza toga bje premješten; te Šuplja stiena do lani ostade neuredjena.
Blago na Buškom blatu
Lani digli Komisiju kojoj je na čelu bio Poglaviti Gosp. prošasti Sudac ,na licu mjesta sve potanko u prisustvu Alibega Bušatlije, njegovih sviedoka i staraca iz svih sela Buškablata koji znaju po predaji daje i kako je cijelo polje pomjereno, kada je i zašto je Bužankuša zagraničena kako se je Bušatlija Landekuša lukavo dobavijo Komisija sve potanko razpitala, razvidila, livade premjerila sviestno prosudila, osudu izdala, koju onde prilažemo broj 3. granice svakoj pojedinoj livadi po primjeru - Bužankuši - postavila, te tako namirila u Šupljoj stieni 32. livade jednake ko što su prije bile, a Bušatliji ovom osudom oduzeto je ono što je usilno, i nepravedno od tudjih livada prisvojijo, te ščega je medju nami parbanje i razdor bivo, a njemu ostale podpune njegovie dvie livade, i sva prisvojena paškula.
Pošto se je Šuplja stiena tako sudbenim oćevidom pravo uredila trudiv Komisija za ciela dva dana na licu mjesta, brzo iza toga kmeti Bušatliji, njegovim dakako pritiskom po Komisiji pomećane granice svakoj pojedinoj livadi digli, u Ričinu pobacali. Mi vidiv taj njihov prkos namislili čim prije starijoj Masti pre kazati, na žalost! odmah iza toga nadošla voda, polje poplivalo, stoga Vladu uvjeriti nebi mogli, niti bi se ona mogla osviedočiti da su zbilja granice dignute; zato to ostalo tako do pred kosidbu. O kosidbi bez dozvole starije Oblasti nismo smieli kosiedbu započeti, nego smo (zamolili župnika da on pismeno izvjesti našu Vladu o stvari, te zamolili ju da snami upravi. S pismom župnikovim koje u prilogu broj 4. - ovo je u molbi precrtano) opremili starca Marka Škoju na sud, da upita kuda imamo kositi, polog lanjske osude ili po prijašnjem običaju. Poglaviti Gosp. Sudac zapita lanjsku ošudu pregledavši ju rekao: da kosimo slobodno polog lanjske osude. Odaslanik s Glavarom povratio se sa suda svietu kazaše, da se kosi polog lanjske osude, nato se ljudi zaredali kositi svak svoju livadu kako su lani sudbeno pomećane granice. Bušatlija nato tužbu učinijo u smislu smetanja posjeda, digao Komisiju sastojeću iz Poglavitog Gospodina Sudca, jednoga momka i diteta. Saslušav krivodušne sviedoke kmete Bušatlijine, bez slušanja naše stranke, dapače ni govoriti nam ne dade, bez ikakvog dalnjeg iztraživanja s konja izreče OSUDU, koja uništuje sasviem lanjsku, te kojom prisudi Bušatliji upravo sve ono, što je isti usilno oteo, i svojoj livadi prvoj Landekuši, a u Šupljoj stieni 31. pridružijo: baš onoščega je se, razma njegovieh dvijuh, dvadeset livoda do Bužankuše bila pokvarila, a trijuh u dnu sasviem nestalo, na koje se i stare, i nove Tvrdjavi (tapije) posjeduju: a osudi globom one, koji su polog lanjske osude, a s njegovom ipak dozvolom kosili.
Stada ovaca na Buškom blatu
(U takom protuslovlju i neredu - ovo je precrtano) Mi težaci i onako ogadno živući, nismo vriedni svake godine Komisije plaćati, dangubiti, po sudarijam se parbati naiskoli s mogućim kao što je Beg Bušatlija. Lani smo Komisiji platili 30. forinti, pa jer za jedan dan nije se mogla stvar urediti, Gosp. Sudac i drugi dan je izašao, i zato opet nam uzeo na livadu po pletu; biva32. plete, ipak eto ovaj Sudac lanjsko sve utamani. U takom suda protuslovlju i ne-redu Komisija će za Komisijom izlaziti, Osuda za osudom, pa ipak nam tvrde i stalne neće biti, dok nam Visoka Zemaljska Vlada Svoju vrhovnu osudu neizdade. Stoga pokorno molimo:
1.Ako je Austrija nadležnost po Brlinskom ugovoru zaposjednutim zemljam braniti jednako ono, što je prije sretnog ulaska usilno bilo oteto, pa makar se i najčvršćim dokazim dokazati moglo, isto kao i ono, što se pravedno
posjeduje, molimo neka nam se to kaže, da u parbu nezalazimo, nedangubimo, netrošimo, i nezavadjamo se u zalud sa otimačim. - Bušatlija bo za se nikakva drugog razloga, ni dokaza nejma, nego ovaj jedini; da je prije ulazka ono kosijo, premda ne kao pravi posjednik, nego kao siloviti napadnik, proti komu se onda tužba ni činiti nije smjela. To je dokazano, to smo vazda spravni dokazati. - Ako li je, protivno, Austrija voljna u zaposjednutim zemljam svakom
svoje dati, ne gledajući ko je ko ni kada je što bilo oteto, onda molimo:
2.Neka se Visoka Zemaljska Vlada udostoji Svojom vrhovnom oblašću lanjsku osudu potvrditi tim sigurnije i radije, što je lanjska Komisija na nepobitne dokaze oslonjena, osudu izdala. Ili napokon
3.Neka Visoka Zemaljska Vlada izvoli nanovo istragu povesti, pravdu učiniti, vrhovnu osudu izdati, neka je neuzmognu niži Činovnici preuzetno utamaniti; te neka nismo njihovoj samovolji izvrgnuti.
Napokon mi naše pravo mećemo pod možnu zaštitu Visoke Zemaljske vlade uvjereni da će nam pravda biti učinjena načinom onim kojim Visoka Zemaijska Vlada najbolje znade.
U Buškublatu dne 25. kolovoza 1885.
Marko Škojo,Stipe Škojo,Iko Šola,Ćovo Šola,Stipe Ivančić i družina