Ovako je izgledalo Buško Blato 1847.
 |
Župnik fra Petar Bakula (od 7.V. 1848. do 7.V. 1849.) u svom šematizmu kasnije prevedenom na hrvatski jezik "Hercegovina prije sto godina" iz 1867. ovako opisuje polje Buško Blato:
...„Ispod Grabovice se pruža polje tako lijepo i veličanstveno da ćeš ga slična jedva igdje naći. Prostire se sve do Krajine. Obiluje žitaricama, osobito sijenom. Spomenuto polje, iako se prostire sve do Krajine, ipak je na raznim mjestima primilo različita imena. Pod Grabovicom se zove Buško Blato. Za ovo kažu da je stalno bilo jezero, dok se nije neka kraljica postarala da se napravi nasip, od sjevera prema jugu tri sata hoda. Nasip Kraljičina prispa širok je sedam lakata i priječi vodama ispod Livna ulazak u Buško Blato. U čitavom velikom polju uzalud ćeš tražiti i jedan mali brežuljčić. Njegov nagib je od zapada i sjevera prema jugu, ali vrlo blag. Stoga jedan dio vode ostane u polju i u lijepo vrijeme. Osim okolnih brda veoma jaki potok Ričina najviše napuni Buško Blato vodama iz Duvna.
Godine 1847. u zimsko vrijeme Buško je Blato bilo puno vode. Kad se nadolaskom strašnog leda smrzlo i led pokrio snijeg, mi smo jahali preko njega s jedne strane na drugu kao preko malog mora."
Zaleđeno jezero-polje
Fra Petar Bakula (Batin kraj Posušja, 1816. – Mostar, 1873.)., prosvjetitelj i pisac
Osnovnu naobrazbu stekao u franjevačkom samostanu u Kreševu, studirao u Lucci (Italija). Za svećenika je zaređen 1839. Nakon tog radi kao odgojitelj franjevačkog podmlatka na Čerigaju (1846.-1848.), a onda dvanaest godina kao župnik u Grabovici, Gradnićima, Gorici, Ružićima te kao gvardijan na Širokom Brijegu.
Po Europi je skupljao pomoć za prosvjetno i vjersko uzdizanje Hercegovine, namicao sredstva za dogradnju škola te izgradnju franjevačke crkve u Mostaru, samostana na Humcu i završetak radova u Š. Brijegu. Pokretač je i nositelj mnogih pothvata u Provinciji i Apostolskom vikarijatu u Hercegovini. Istaknuo se kao odgojitelj, profesor, župnik, gvardijan, vrsni pravnik (uspješno je u Rimu riješio pravno uređenje hercegovačke franjevačke zajednice), graditelj, sudac, liječnik, ljekarnik i nadzornik katoličkih škola. Za zasluge dobio počasni naziv »bivšeg kustoda«. Djela pisao na talijanskom, hrvatskom i latinskom, a po književnim oblicima svrstavaju se u pjesme, sonete, ode, himne, religiozno-povijesne epove, filozofiju, polemiku, prijevode. Njegov Šematizam iz 1867. objavljen je 1970. u hrvatskom prijevodu pod naslovom Hercegovina prije sto godina.
