Od kamena s ramena do zlatne medalje

Statističari su zabilježili da Hrvatska ima 110 olimpijaca, Srbija 116, a BiH šest. Pa su također pronašli da 22 olimpijca iz BiH nastupaju za Srbiju i Hrvatsku. Pa hrvatsku vrstu zastupa u Londonu 13 natjecatelja iz BiH (Nedžad Mulabegović, Aria Šarić, Dinko Mulić, Anđa Jelavić, Luca Ivanković, Mirko Alilović, Venio Losert, Denis Buntić, Slavko Goluža, Ivana Jelčić, Maida Arslanagić, Marin Čilić i Ivan Dodig). Od toga broja sedam ih je iz Hercegovine, dakle više od broja beha olimpijaca.

Viteško nadmetanje

Statističari su, pak, ispustili još neke hrvatske predstavnike u Londonu koji, doduše, nisu natjecatelji, ali su već dali svoj doprinos hrvatskoj vrsti. Kao što su Sandi Šola i Ivan Ivančić, rođeni u selu Grabovici kraj Tomislavgrada. O Šoli kao predsjedniku RS-a Hrvatske moglo bi se još čuti, ali je Ivan Ivančić kao Sandrin trener već dokazao svoju trenersku vještinu. Tko je Ivan Ivačić?

O najstarijem treneru na Olimpijadi slušao sam priče u djetinjstvu. Bio je poznati bacač kamena s ramena, što je slovilo kao viteško nadmetanje. U jednoj birtiji u Prisoju nađem za stolom prave sugovornlke.

- To je moj bliži rodijak -kaže mi Ivan Ćurić. - On je tetkić moga ćaće Vinka. Ćaća uvik priča o Ivanu ka najboljem bacaču kamena s ramena. Odbaciva je na svakom derneku već sa 17 godina. I moj ćaća je bio dobar bacač, premda nije bio krupan. Ali je ima Ivančića damar.  Nji su na kući zvali Peranovići.

-Ti si, Ivane, mlad pa ne znaš - upozori njegov stariji susjed za stolom Bože Ivančić. - Moj brat Vrano, zvani Tutanj, baca je kamen dalje od Ivana; Dok Ivan nije počeo trenirat. Evo, sad ću nazvat brata, pa neka on kaže.

Bože ispriča kako je njegov brat Vrano Tutanj pobijedio u svakom natjecanju kamena s  ramena ne samo u duvanjskom kraju, nego također u Gacku, na Tjentištu, u Crnoj Gori gdje je radio u kamenolomima... Pa Bože nazva brata Tutnja koji živi u Zagrebu kao gastarbajterski umirovljenik.        

 -Uvik sam dalje baca kamena s ramena od rodijaka Ivana –veli mi Tutanj

- Sve dok on nije otiša u miliciju u Beogradu, pa ga zapazili na nekakvim radničkim igrama da dobro baca. Pa se Ivan uvatija toga. Pa sa treniranjem pribacija mene, ali i sebe. On je sebe pribacija za deset metara. A da sam ja otiša u miliciju?! Znaš, ja sam šest puta biža priko granice, ne bi me đava utra u miliciju... Ja bi moga još više pribacit sebe sa treniranjem. Ali, nije đava da. A drago mi je radi rodijaka Ivana. Veliku je stvar napravio sa Sandrom Perković. Nu, on u Beograd, ja u Berlin, pa se sastali u Zagrebu. Šta ima doli kod nas? Ja ću doć za Gospojinu. Nazvat ću Ivana da i on dođe. U potrazi za Ivanovim rođacima u Grabovici dođem u zaselak Ivančići. I nađem Franu i ženu mu Miru, Dalmatinku rođenu u selu Viškovcima kraj Đakova, gdje sam se školovao. Frano mi veli kako je davno od-selio, pa mi preporuči da razgovaram s Ivanovom rodicom Ivom, koja je stigla iz Zagreba.

Iva je Ivanova rodica i gotovo vršnjakinja.

- Ivanovi su svi odselili, sestre, braća Jandre i Pere... - kaže Iva Ivančić. - To su moji stričevići. Pere je dalje baca od Ivana. Ali je Ivan bio mlad. Ja se sićam, svatovi, a na guvnu se baca kamena s ramena. Ivan dođe i baci kamen u draču, dva metra dalje od svakog Onda stariji govore:Dobar mali, ovomu neće niko odbacit! I baš mi drago što je on zaslužan za tu medalju Sandre Perković. Ja mislim da je i Sandra od nas, jerbo kod nas ima Perkovića. I uvik bi se mišali s najboljim u bacanju kamena s ramena.

Duvnjak Luis Skola

Tutnjov  brat Bože telefonirao je na sve strane kako bi ustanovio odakle je Sandra Perković. Na I kraju me nazvao kazavši da je ona podrijetlom iz Šibenika.

- A viruj mi, mogla bi bit naša –kaže Bože.-Odselili  odavde, pa se našli u Dalmaciji. I još ću ti kazat da bi moga bit Duvnjak i onaj argentinski košarkaš Luis Skola. Ja sam čuo da je njegov pradid Lujo odselio u Argentinu iz duvanjskog sela Kolo. A bio nabodica. I po Duvnu buka da je Lujo s Kola. Tako nastavio kad je doša u Argentinu. Pa mu na taj način ostalo prezime. Oklen će bit Luis Skola nego s Kola?!

Tutanj mi još reče da će za Gospojinu pozvat Ivana da dođe na dernek u Prisoje.

- Lipo bi bilo vidit da sa 75 godina pribaci momke u bacanju kamena - kaže Tutanj.

SD