O Ćurićima (2)

U Đakovu je danas moje prezime – Ćurić - vjerojatno najučestalije, a u to će se uvjeriti se svako tko prelista telefonski imenik. A prije samo pedesetak godina u Đakovu uopće postojalo. Ćurići su se počeli naseljavati u Đakovo krajem pedesetih godina ovog stoljeća, nakon što su zbog gradnje hidrocentrale Buško blato potopljena njihova polja i pašnjaci u okolici Duvna, glasi povijesna istina, a o njoj je pisao povjesničar, rođenjem Đakovčanin, dr. Vladimir Geiger u Duvanjskom zborniku[1].

Međutim, prezime Ćurić je zapravo drevno đakovačko prezime! Dr. Mate Šimundić, u knjizi Đakovštinska toponimija[2] navodi da prezime autora ove knjige – Ćurić – “biva od osobnog imena Ćur-a/Ćur-o, koje je skraćeno od Ćuril<Kyrillos (grč.) – gospodarski[3].  Ono što mnogi ne znaju, a nisam znao ni ja do sredine devedesetih, jest činjenica da se prezime Ćurić u Đakovštini spominje još 1702. u popisu đakovačkog kotara kojeg je Emerik Szadecki objavio na novolatinskom jeziku. Među toponimima, od kojih su se neki s vremenom prestali rabiti, nalazi se u popisnici sela Gašinci i Ćurića gaj. Szadecki je zapisao o njemu: Item Churiche Gay in gua sunt ligna glandifera et focalia ad jugera circiter 30(118). Zaista šuma bijaše malena.

“Umjesto pridjeva Ćurićev stoji imenski posvojni genitiv Ćurića, neuobičajen u slavonskim govorima u ovakovom izričaju”, piše Mate Šimundić u Đakovštinskoj toponimiji. Otkuda taj Ćurić, po kojem je taj maleni gaj dobio ime? Kako se to u blizini Đakova prije tri stoljeća stvorio oblik “Ćurića gaj”, baš kako se još rabi oko Duvna, u selu Dobrići, župa Grabovica, gdje i danas nalazimo na toponim, primjerice, “Ćurića staje”? Rad Stjepana Sršana[4] objavljen u Reviji Đakovačkih vezova 1991. pokazuje da su ti nekadašnji đakovštinski Ćurići ipak autohtoni Slavonci i da je ovo prezime jedno od najstarijih slavonskih prezimena. U gradu Đakovo po popisu iz 1757, pola stoljeća nakon Szadetzkog, zabilježena je obitelj Marka Ćurića, a u Gašincima obitelji Antola Ćurića, Antuna Ćurića i Marka Ćurića. Vjerojatno je jedna od tih gašinačkih obitelji bila u posjedu Ćurića gaja koji “zaista bijaše malen”. Iako su u idućem stoljećima Ćurići nestali u đakovštinskim popisima do dolaska novih Ćurića u XX. stoljeću, ipak je zanimljivo znati kako su i prije tri-četiri i više stoljeća Ćurići živjeli u Slavoniji, kako je “vrtlog povijesti” na ovim našim prostorima bacao ljude u neobičnim smjerovima. 

[4] Stjepan Sršan: Popis Đakovačkog veleposjeda 1757.godine,  Revija Đakovačkih vezova 1991, Đakovo 1991..