Lana Banely-intervju

Dobrici.webnode.com  prenosi intervju s poznatom sportskom novinarkom,inače podrijetlom iz našeg kraja. Njena baka je iz Dobrića,udana u Prisoje. Intervju je objavljen u Večernjem listu 28.kolovoza 2011,a naša Lana je, u međuvremenu  diplomirala novinarstvo , pa koristimo prigodu da joj čestitamo…  

Lana Banely, atraktivna mlada brineta, uskoro i magistrica novinarstva, a u bliskoj budućnosti, nada se, i doktorica političke komunikacije, govori o ljubavi prema poslu, planovima za budućnost, ali i strasti prema dobroj kuhinji, lijepom nakitu te "ovisnosti" o čipsu.

Lana Banely u Livnu s dijelom tradicionalne nošnje-livanjskom kapom

 Ljeto i odmori su iza nas. Jeste li uspjeli predahnuti i gdje ste bili?

- Naša je baza Dugi otok, mjesto za koje zaista vrijedi riječ "bijeg" od svega, televizije, kompjutora, ne palimo mobitele... Doslovno pasivan odmor. A onda, tradicionalno oko Gospe, uvijek odemo do Tomislavgrada, Prisoja, Livna u obiteljske posjete.

 Podrijetlom ste, dakle, cura s kamena, no jeste li "pokupili" nešto od temperamenta i tvrdoglavosti Hercegovaca?

-O, da, jesam, i te kako! Poznata sam po tom svom južnjačkom temperamentu i tvrdoglavosti. Radim, i to intenzivno, ne bih li je ublažila. A kako mi ide... Ah, o tome pitajte ljude oko
mene.

Vrlo ste uporni i ambiciozni kada je riječ o karijeri i studiranju. Uskoro ćete se okititi titulom magistrice?

-Da, od listopada, jako sam ponosna zbog toga, stječem magistarsku titulu. Moj magistarski rad nosi naziv "Razvoj sportskog programa na HTV-u" tako da je zasnovan, eto, i na praktičnom dijelu.

Ne tako davno jedina žena u Sportskoj redakciji HTV-a, osim legende Milke Babović, bila je Silvana Radun Špehar. Kako to danas izgleda?

 -Suživot s kolegama je sjajan. Mi žene smo još u manjini, no zato je, moram reći, lakše raditi s muškim kolegama . Manje zanovijetaju, izvolijevaju i ne zabadaju nos u sve. Žene su kao kolegice i šefice zahtjevnije, zapravo uvijek se sjetim one da "žena za svako rješenje nađe problem".

Postoji li kompeticija među kolegama na poslu? Između žena, između mlađih i starijih? Oko tema...

-Ma ne... Od žena smo samo Mirna i ja, a ona je stara garda pa je i ne promatram kao konkurenciju već kao stariju kolegicu od koje samo mogu naučiti nešto korisno.

Kako je došlo do toga da iz sporta prijeđete u novinarstvo?

- Punih 15 godina aktivno sam se bavila te-kvon-doom, a osam sam godina bila reprezentativka, tako da je, u trenutku kada sam birala na koji ću fakultet krenuti, novinarstvo nekako bilo logičan izbor. Televizija je oduvijek bila moja ljubav. Eto, poklopilo je da su novinari koji su pratili sport znali tko sam, a kada su čuli da završavam fakultet, pružili su mi priliku da se okušam I u praksi. I eto me! Prvih šest mjeseci bila sam na probnom roku, a kako su, pokazalo se, bili zadovoljni sa mnom, tu sam i ostala .

Neki smatraju da je sportsko novinarstvo "light" u odnosu na političko? Što vi o tome mislite?

O, pa to nije novost, no, na žalost, ne mogu se složiti s time. I političko novinarstvo i sport imaju svoju publiku. U politici, primjerice, svi misle da sve znaju i svi imaju potrebe nešto reći, a politika izravno utječe na živote ljudi I sport je, bez obzira na to što je najvažnija sporedna stvar na svijetu, zahtjevan jer u izvještavanju i jedna pogrešna riječ može napraviti jednako veliku štetu kao i u političkom prilogu. Ne mislim da je "Light"; štoviše, baš je "hard"!
Biste li se voljeli okušati u političkom novinarstvu?

Ne, nisam taj tip. Sport je moje područje, iako sam posljednje dvije godine studiranja posvetila političkoj komunikaciji. Zato... hm, nikad se ne zna I kamo me karijera odvede.

Želim imati puno djece.

Vidite li se u ovom poslu, recimo, do  mirovine?

Novinarstvo je posao bez radnog vremena, posao koji ne prepoznaje ni vikende, ni praznike, ili Božić... Onima koji imaju obitelj teško je uskladiti karijeru i posao. Zasad, dok nemam
obiteljskih obveza, mogu se posvetiti poslu pa o promjeni i ne razmišljam.
Možda vas brak i majčinske obveze preusmjere u neke druge vode? Planirate li brak?

Andy i ja već dvije godine živimo zajedno, tako da mi papir s potpisom ne znači ništa. Kada se odlučimo za vjenčanje, onda će ono biti ili sasvim malo, skromno ili događaj za pamćenje.
Voljela bih veliku svadbu i na njoj sve ljude koje volim.

Vidite li se, danas-sutra, kao majka?

-Svakako. Dolazim iz velike obitelji i kod nas je uvijek bilo jako bučno, pa i ja želim puno djece!

Tanja Božić/VLM