Kasnoantička Bazilika u Prisoju
Osvojivši Ilirik Rimljani su odmah počeli širiti svoj utjecaj, utiskujući snažno u svim osvojenim krajevima svoj pečat, kako u kulturi tako i u politici. S njihovim dolaskom u ove krajeve proširilo se i kršćanstvo. Poseban duh i pečat ostavili su Rimljani u Delminijumu. Taj se grad vjerojatno nalazio na brdu Hlibu iznad Borčana. Rimljani su sve svoje gradove povezivali dobrim cestama, one na moru s onima iz unutrašnjosti. Tako je poznata Rimska cesta prolazila i kroz buškoblatski kraj. Tragovi te ceste i danas su uočljivi. U Bukovoj Gori u blizini Gradine (Višala) nalazila se, vjerojatno, stanica zvana Ad Libros. Oko ceste bilo je usredotočeno staro antičko naselje, o čemu svjedoče nekropole. U blizini nalazila se i cemeterijalna bazilika (grobljanska crkvica) koju arheologija nije još otkopala, niti će je više otkopati, jer to područje pokrivaju vode Buškog jezera.
Rimska cesta spajala je Salonu s Delminijumom, a išla je preko Trilja, Renića, Bukove Gore, Nakla i Prisoja preko Privale, gdje se n-lazila stanica zvana In monte Bulsinio, i dalje vodila do Delminiuma. Cesta je bila označena miljokazima; kod Renića miljokazom Gordijana III, Decija i Klaudija II. Prometnica je spajala dolinu Cetine s Buškim Blatom i kraškim poljima zapadne Bosne. Nedavno su vršena iskapanja na Gradini, gdje je pronađeno kasnoantičko groblje. Pronađeno je također jednostavno rađeno i ukrašeno posuđe od ilovače, utezi za tkalačke stanove, kotlovi od ilovače, pečena opeka od ilovače za zidove, tucala i jedna hrbina crvenog rimskog suda. Pronađeno je i rimskog novca. Uz prometnicu bilo je i naselje u Naklu, što svjedoče ostaci kuća i nekropole. Uz Rimski put koji je prolazio kroz Prisoje nalazila se kasnoantička bazilika, koja je otkopana 1868. U njoj je pronađen krsni zdenac i ploča s natpisom Publija Elija Juvenala, dekuriona i duovira municipija Delminensiuma. Također uz taj put, u Prisoju, postoji nekoliko nekropola iz srednjega vijeka.
Đuro Basler u svojoj knjizi Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini u vezi s bazilikom u Prisoju na stranici 112. piše: ,,U selu Prisoju, zapadno od Duvna, zatečeni su na položaju zvanom Crkvina ostaci crkve u vrlo širokom području ruševina nekog antičkog naselja, u narodu zvanog Sirkovac-grad. Narod hoće da je to 'u stara doba' bio 'najveći grad u Bosni, veći od Rima'.
Crkva je bila duga 21,50 m, a široka 15,50 m. Na istočnoj strani, osim apside koja se nije nalazila u osnovi građevine, postojala je još jedna pravokutna prostorija (4,40x2,20 m), a uz južnu stranu apside bila je prislonjena grobnica na svod, s dvije kline za polaganje mrtvaca. Uz južni zid lađe nalazi se prigradak od 3,90 m širine i 9,25 m dužine, vratima povezan s naosom. U zapadnom dijelu građevine nalazi se predvorje od 9,70 m dužine i 4,80 m širine, iz kojeg jedna vrata vode u sjevernu bočnu prostoriju, a druga u naos. Ulaz u baziliku bio je uz sjeverozapadni ugao fasade, a drugi postavljen simetrično - u prigradak na južnom krilu.
Ostaci ranokršćanske bazilike u Prisoju
Objekt je bio pregrađivan. U starije doba (u V. st.) to je bila manja građevina. Ona je VI. st. rekonstruirana u veću crkvu, tako da su prvobitnom predvorju i lađi dodate nove prostorije. Cijelom sjevernom stranom izgrađena je tako uska izdužena prostorija (12,50 dužine i 4,80 širine), u kojoj se, po tadašnjem običaju u ovim krajevima, mogao nalaziti baptisterij. Prezbiterij je uništen u novije doba,također se nije mogao ustanoviti njegov izgled, pa ni namještaj, izuzev nekoliko fragmenata stupića od septuma.
Natpis Publija Elija Juvenala,dekuriona i duovira municipija Delminensiuma,u Prisoju.Ploča iskopana iz krstionice antičke bazilike iz 6 st.
U ruševinama građevine otkriven je natpis koji spominje civitas DELMNIVM. Ovaj natpis, pa i onaj što je desetak godina prije otkriven u Mokronogama, a u kome se također spominje Delminij, potvrđuju ranije pretpostavke da se ovaj stari centar ilirskog plemena Delmata nalazio upravo u području današnjeg Tomislavgrada. Prisoje je, kako izgleda, bilo najveće naselje u ovom kraju."
D(is) M(anibus) P(ublio) Aelio P(ubli)filio luvenali dec(curiooni) municipi Delmine- nsium quaestori (duum) viro. Vixit annos XXXIII P(ublius) Aelius Victor Varanus dec(urio) minicipi eisus- dem(quattuor) vir q(uin) q(uennalis) et Aelia Buo parentes filio pietissimo posuerunt et sibi et suis. |
Bogovima podzemlja... Publiju Eliju, sinu Publijevu Juvenalu, dekurionu municipija Duvnjka, kvestoru duumviru. Živio 33 godine. Publije Elije. Viktor Varanus, dekurion istoga municipija. quatuorvir pet godina i Elio Buo, roditelji predobrom sinu, sebi i svojima podigoše (Prijevod s latinskog: dr.fra Ivo Bagarić) |
Izvor:I.Drmić "Župa Grabovica kroz 150 godina (1831-1981)"