Josip Lang

Josip Lang (1857-1924) rodio se u Lepšiću kraj Ivanić Grada, a umro je kao pomoćni biskup u Zagrebu. Pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju.

Godine 1924. umro je u Zagrebu jedan od odličnih predstavnika pobožne i svete, kršćanske Hrvatske, koji je svojom krepošću i svetošću udario svom razdoblju u našim stranama snažan i neizbrisiv pečat. Tijelo mu počiva čekajući uskrsnuće mrtvih u zagrebačkoj župnoj crkvi Sv. Marije na Dolcu, gdje je Josip Lang kao svećenik niz godina razvijao veliku pastoralnu djelatnost. Njegov je grob za Hrvata katolika također sveto i drago mjesto, meta pobožnoga hodočašća i molitve. Na hrvatskom jeziku imamo opširan Langov životopis Naš veliki Lang – u kojem se nalazi obilje podataka i informacija o tome duhovnome velikanu. Tko se želi s njim dublje i temeljitije upoznati, neka posegne za tom knjigom, a mi ćemo se ovdje zbog kratkoće prostora zadovoljiti samo najosnovnijim podacima iz biskupova života.

Josip Lang se rodio 25. siječnja 1857. u selu Lepšiću kraj Ivanić-Grada. Otac mu je po zanimanju bio mlinarski zakupnik. Obitelj se kasnije preselila pa je Josip pučku školu polazio u Jastrebarskom, a gimnaziju u Zagrebu. Nakon mature javlja se za bogosloviju, a njegov ga nadbiskup šalje na studij u Rim, gdje je bio pitomac zavoda Germanicum. Predavanja iz filozofije i teologije slušao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana, gdje je i doktorirao. Za svećenika je zaređen u Zagrebu godine 1883.

Prvo mu je mjesto u službovanju bilo u Zlataru, gdje je bio kapelan. Langa je odmah od prvih dana svećeništva resila izvanredna pastoralna revnost za duše. Ona duboka duhovnost, što ju je u svom svećeničkom srcu nosio, tjerala ga je na rad. Lang je u Zlataru ostao doduše kratko vrijeme, ali je iza sebe ostavio trajnu uspomenu u svih koji su ga poznavali ili se kod njega ispovijedali.

Već god. 1885. Lang dolazi u Zagreb za duhovnika Bolnice sestara milosrdnica, a zatim je premješten u kuću maticu istih sestara u Frankopansku ulicu. Tamo je u samostanskoj crkvi Sv. Vinka razvio veliku ispovjedničku i propovjedničku aktivnost. Bio je rado slušan i cijenjen propovjednik koji, iako tjelesno krhak, govoraše tako snažno i vatreno kao kakav prorok. Naročito se znao u propovijedi zagrijati kad bi govorio o Euharistiji i o Gospi. Jedno je vrijeme u sestarskom samostanu vršio i službu njihova duhovnika, a na ženskoj Učiteljskoj školi sestara milosrdnica petnaest je godina predavao razne predmete.

Svojim je neumornim radom i zalaganjem, a još više kreposnim životom, Lang postao u zagrebačkoj nadbiskupiji veoma ugledna ličnost. Zbog toga su ga premjestili na još odgovornije mjesto u Bogoslovno sjemenište na Kaptol gdje je Lang kao odgojitelj proboravio 8 godina vršeći službu duhovnika klerika te 4 godine službu rektora sjemeništa. Njegovo se razdoblje u sjemeništu kasnije s pravom nazivalo Langovim. On je mnogim budućim svećenicima svojim radom ulio u srce ljubav prema Isusu u Euharistiji, ljubav prema Gospi, prema Crkvi i prema siromasima, one četiri ljubavi kojih je sam bio pun. Kao odgojitelj u sjemeništu bio je imenovan i kanonikom zagrebačkog prvostolnog kaptola.

S radnog mjesta u sjemeništu Lang je bio premješten za župnika katedralne župe Sv. Marije na Dolcu. Sada je već bio snažno izgrađena duhovna ličnost i to je davalo pečat svemu njegovu pastoralnom i karitativnom radu. Usred života i zauzetoga župničkog rada, Lang je imenovan pomoćnim zagrebačkim biskupom i na taj se način popeo na vrhunac svoje crkvene karijere, ali ne promijenivši ništa od svoga pobožnoga, jednostavnoga siromašnoga života. On je i kao biskup želio jedino biti ponizan Kristov sluga, prijatelj vjernika, malih ljudi, a osobito siromaha kojima je dijelio, tako reći, sve što je imao. Zbog svega je toga općenito bio smatran svecem pa je njegova smrt na današnji blagdan god. 1924. pobudila veliku žalost. Za njim je naročito tugovala zagrebačka sirotinja.

Ako se sada pitamo u čemu je bila Langova veličina, onda možemo reći da je bila u njegovoj velikoj i nepatvorenoj svetosti. On je bio velik svjetionik koji je svojim primjerom vjernoga i savršenoga nasljedovanja Isusa Krista obasjavao i grad Zagreb i čitavu veliku zagrebačku nadbiskupiju, no i izvan njezinih međa. Lang je u katoličkom životu Hrvatske bio poznata ličnost.

Langova je svetost veoma simpatična, a i danas vrlo suvremena, aktualna. Posve odan molitvi, srcem neprekidno uz Boga, znao je savršeno, prema nauku Evanđelja, tu svoju žarku ljubav prema Bogu protegnuti i prema bližnjemu, posebno prema siromasima i patnicima. Za vrijeme cijeloga svoga svećeničkog života rado je posjećivao bolesnike, većinom sirotinju, dijelio im utjehu vjere i obilnu materijalnu pomoć. Da pronađe bijednike, silazio je u vlažne podrumske prostorije i penjao se na tavane i potkrovlja. Svoju bi mjesečnu plaću već prvih dana razdijelio siromasima, a onda bi se, da bi im i dalje mogao pomagati, znao se ponekad i zaduživati.

Langa je uz sve to resio uvijek i neporočan život. On je živio dostojno svoga poziva. Zato su ljudi na ulicama prstom upirali na njega te govorili: »Ovaj je svetac. Kad bi svećenici i crkveni službenici bili svi takvi, nitko ne bi bio protiv vjere i Crkve.« I tadašnji najljući protivnici vjere u Zagrebu u svojim su izjavama i kritikama izuzimali Langa jer njemu se nije imalo što prigovoriti.

Za Langa je pokrenut i proces za proglašenje blaženim. Živa nam je želja da bude što prije uspješno završen. Njegova beatifikacija bit će potvrda njegove svetosti, a za našu mjesnu Crkvu nov poticaj da živi i radi kako je svojim životom i primjerom učio naš veliki Lang. Njoj su danas više nego ikada potrebni ostvareni svetački ideali.