Jezero nam Buško zamutiše, svađajuć se tko će dobit više, Bužanima (opet) lovu zamračiše...
www.tomislavcity.com
O novom Federalnom Zakonu o vodama i naknadi za potopljeno zemljište, ili točno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda poduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata Federacije B i H, a koji se odnosi i bolno odražava i na naše Buško jezero,
Kakav je to Zakon i zašto je štetan za Duvnjake znaju i vrapci i svi Duvnjaci, pa tako i naš Frane iz GB. On je to komentirao na svoj, ironičan, način…
Buško jezero u novim (političkim) bojama
Bože mili , što si sve stvorio
I čovika da bi govorio,
Što je mene zapalo pivati,
Vranjku moju kod mene zivati
I u čašu uvik nalivati
Rujnog vina, more i rakije,
Nije važno, samo da se pije.
Al je važno, čitatelji dragi,
Znati što nam politika radi.
Što nam rade naši izabrani,
Što se kunu na našoj su strani.
Jesu, jesu, kad ih birat treba,
Izabrani dignu nos do neba
Pa nikoga više ne gledaju,
Niti malog čovika poznaju
Velikim se uvlače u guzu
Sirotinju neprestano muzu.
Pa sve pare u svoj džep stavljaju,
Sirotinju pričom zabavljaju.
Ima igre, ako kruva nema,
Sad počujte što se nama sprema.
Neću o tom kako nam je bilo
Kad nas je se puno iselilo,
A najskolo iz Buškoga Blata,
E to polje vridilo je zlata,
Pet tisuća hranilo je duša
I to kad bi bila veća suša.
Dogodi se, neko pogodi se,
Potopiše naše Buško polje
Lažući nam živićete bolje.
Moja Vranjka iz toga je polja
Žena, ljudi, ne more bit bolja.
Zato imam o tom pisat pravo
Jer je meni toga polja žao.
Nekad bilo sad se spominjalo
Uglavnom je ljude raselilo
Neke sitne novce udililo
Iz HEP-a su tada svima rekli
Mi smo sada puno struje stekli
Od ve vode iz Buškoga blata
Hrvatskoj je to tvornica zlata.
Pa Duvnjacim rentu ćemo davat,
Sa strujom se nije zajebavat.
Livnjacima pripada trećina
Taka im je zemljišna sudbina.
Potpisaše ljudi sve papire
A od kuća sad zidine vire.
I plaćo je HEP po sporazumu
Pare išle općinskom računu,
Općinari u svom proračunu
Uvik rupe našli za te novce,
Ko će tome povatati konce.
A Bužani, koji ostadoše,
Od jezera korist ne vidiše,
I još gore- na jezeru žive
A u kućom piju samo pive
Jer vodovod davno obećani
Svaka vlast ga stavljala po strani.
Kažu da je sada to pri kraju
A kad će kraj ni sveci ne znaju.
Ovo pišem, a svi ovo znate
Sad je druga nevolja moj brate
Novi zakon Sarajevo piše
Od jezera para će bit više.
Falili se zastupnici naši,
al gle čuda, zakon ih promaši.
Ruke digli za taj zakon novi,
Ne misleći ko u mutnom lovi.
Nisu znali što Livnjaci kane
Pa zakonu nisu našli mane
Naknadna je pamet našeg Ćoze
Pa nam sada priča neke boze
Pa ne mogu Livnjaci nam tako
Oni su vam pripametni jako
Nismo jadni zakon pročitali
Drugi su nas krivo svitovali
Jedan zarez , pola rečenice,
Ništa nije bilo kriomice.
U zakonu izmjena se piše.
A taj zarez Livnjaci staviše
I na svoj mlin vodu navratiše
Sad se renta dili pola pola
Rečenice pola vridi vola
Ali samo livanjskoj općini
Nama Čolak i Mate začini
I još neki Livnjaci meščini.
Sad Duvnjaci ogorčeni s pravom
Tribalo je prije mućnut glavom
Ne dati se nikom nagovorit
Za duvanjsku općinu se borit.
Ne bi sada tražili pravdanja
U sudove imali nadanja
Ispali su naši zastupnici
Za Livnjake veliki naivci.
E pa sada dobro došlo HEP-u
Posvađane udari po džepu
Nikom nije rano moja stara
Tri mjeseca dao ni dinara
U igri je, kažu, grdna lova
Teško kući koja nema krova.
Evo skoro pola će stoljeća
Mlađarija više se ne sjeća
Oranica po Buškome polju,
Bože mili sve tebi na volju
A na dušu našoj politici
Koja ništa ne ostavi dici
Da na svojoj djedovini rade
Djelom svojih ruku da se slade
Sve što vridi naši su prodali
Šta će jadni kada nisu znali
Da Livnjaci sve funkcije drže
I da ljudi razmišljaju brže
Dok se naši ne dosjete jadu
Da prostite, drugi sve pokradu.
Ma iz koje stranke da bi bili
Oni žele sebi kolač cili
Od jezera sad će polovinu
Ljudi moji govorim istinu
Dok Duvnjaci zajedničku nađu
Vode će nam potopiti lađu
Pa neš ništa zadajem ti viru,
Mutnoj vodi ko će naći miru.
Eto ljudi toliko od mene,
Ne bi o vom da mi nije žene
I njezin je miraz potonuo
Ja dinara nisam ni vidio
A mislio , virujte svom Frani,
Buško Blato mene će da hrani
Tako mi je Vranjka govorila
Jedinica u ćaće je bila.
Da ne biše Njemačke i Švabe
Ja vam ovo ne bi piso džebe
Za vu pismu tražio bi pare
Sve eure, ma kakve dinare.
Nego zbogom, auto me čeka,
Kostobolji iđem tražit lijeka
U toplice ode vam vaš Frane
Pa da trkom mognem priko strane.
Procipino, po pismama brate,
Jednu molbu ja imadem za te
Opjevaj nam zasjedanje Vijeća
I neka te prati u tom sreća.
Vaš Frane priko strane,
Vaša dika iz Gornjeg Brišnika
Tekst i foto:www.tomislavcity.com / fotomontaža:drmke