Ivano Balić održao lekciju novinaru

Zašto novinari traže zagrebačku navijačku pjesmu, nasuprot onoj splitskoj? Što fali Banovoj “Morskoj vili” koju najbolje pjevaju rukometaši i navijači - zajedno

- Onda? Gdje je bolje navijanje? U Splitu ili Zagrebu? – pita sav sretan RTL-ov novinar Ivana Balića, a on odgovara: - Strašni su i jedni i drugi. (Ivanova izjava nije baš najspretnija, svi znamo što je htio reći. Odmah poslije sučeva zvižduka nije mogao biti koncentriran na precizno izražavanje, misli su mu sigurno još bile na terenu.)

- Ali, ipak, tko su bolji navijači, Splićani ili Zagrepčani? – navaljuje novinar.

Ivano se smije i ponavlja: - Strašni su i jedni i drugi.

Novinar nije zadovoljan odgovorom ponavlja i treći put svoje pitanje.
 
- Ja najviše volim igrati u Hrvatskoj – odgovorio je nasmiješeni Ivano Balić i okrenuo novinaru leđa, a ovaj je ostao pred kamerom zajapuren i bez teksta.

Pravu je lekciju održao slavni rukometaš novinaru RTL-a, ali i svima drugima koji neprestano inzistiraju na ocjenjivanju navijača. Danima čitam i slušam pohvale navijačima u Splitu. S pravom, jer ljudi su zaista srčano bodrili naše. Već uoči posljednje splitske utakmice zaredala su u medijima pitanja tipa, može li se ta odlična atmosfera ponoviti u Zagrebu?

Jesu li novinari htjeli sugerirati da se u Zagrebu navijači ponašaju kao da su na koncertu Zagrebačke filharmonije? Je su li htjeli reći da u Areni ne treba očekivati toliko srca i želje za pobjedom, jer, znate, kako to već ide – temperamentni južnjaci i hladni sjevernjaci.

Ako su novinari uopće trebali nešto poručivati zagrebačkim navijačima, ne bi li ovi što srčanijim bodrenjem pomagali našim rukometašima, onda to nikako nisu smjeli raditi poručujući zagrebačkoj publici da se ugleda na druge.

Za Hrvatsku se jednako navija i u Splitu i u Zagrebu, i u Osijeku, Varaždinu, Poreču i Zadru. Moji kolege novinari, koji tako zdušno ocjenjuju navijanje u Splitu i Zagrebu, istodobno ne vide da jednako glasno i punog srca navijaju ljudi okupljeni pred televizorima u kafićima po cijeloj Hrvatskoj ili obitelji u svojim domovima. Istina, rukometaši ih ne čuju, ali Ivano Balić je pokazao da zna za to.

Suprotstavljajući navijače, svađamo ihi izazivamo neželjeno – od verbalnog rata izvikivanjem kojekakvih sramotnih parola do tučnjave u gledalištima i na ulicama. 

Onda će ti isti novinari pitati čemu ti incidenti, gdje nam je kultura navijanja, tko je odgovoran za neodgovorno navijačko ponašanje i tome slično.

Pitam se što će biti ako Hrvatska izgubi? Hoće li biti krivi zagrebački navijači?

Zato bi bilo dobro da novinari prestanu sukobljavati sjever i jug, da ne traže pjesmu koja će  postati zagrebačkom navijačkom pjesmom, nasuprot onoj splitskoj. Pa što fali Banovoj Morskoj vili koju najbolje pjevaju rukometaši i navijači - zajedno.