Ilija Vatreni

Crtice iz naše prošlosti
Sigurno možemo reći da nema čovjeka (žitelja,mještanina) koji se rodio i odrastao u Dobrićima, a i šire, da nije čuo priču o Iliji Vatrenom,žestokom Beljanu, u daljem tekstu samo "Ilija".

O Iliji i njegovim doživljajima

Mogli bi ih nazvati borbom za slobodu u vremenu turske okupacijske vlasti tj. otomanske imperije,carstva. Rođen i odrastao u Dobrićima kao i svi njegovi vršnjaci njegova doba morao je služiti i slušati turske gospodare tj. age i begove. Tako da je još za rane mladosti počeo služiti begove, postavši (sejis- turski ) što će reći konjovodac na hrvatskom. Vodio je brigu o konjima (hranio,timario,potkivao i sve ostalo što je bilo u najbližoj sprezi oko konja), Ilija ne bi bio Ilija da nije imao vatrenu narav ,žestoku narav, tako da ni begovima nije lako bilo s njim premda je Ilija bio sluga kod njih. Koliko je bio žestok još više je bio mudar ,to ćemo čuti iz sljedeće priče tj. istinitog događaja...

Jedne vruće ljetne noći, moglo je biti malo prije Gospojine slavne,planuše plameni jezici ko da je zemlja s nebom svezala u ljetnoj noći dok je oko dopiralo vidjelo se da gori velika vatra u Bušku blatu, uz samu Kamešnicu, točno tamo gdje je Begovo polje.  Gorili su plastovi sjena tj. Begovi plastovi. Gorilo je cijelu noć i cijeli dan dok nije sve izgorjelo što izgorjeti može...Po begovom iskazu više od sedamdeset plasta je izgorjelo. Naravno čim se dočulo što se dogodilo krenule su priče: tko bi to mogao učiniti dok cijela Krajina o tome bruji. Jedni kažu to su opet uskoci, zaletjeli se preko granice,to su i prije činili...Jedni po selu već pričaju ,to je Ilija napravio znajući za njegovu žestoku narav. Drugi vele ne će on protiv svojih gazda, a istina je ta da je Ilija to napravio tj. noći osedlao vranca otišao u Begovo polje i zapalio one plaste sjena i sretno se vratio kući. Kako su priče krenule da je to Ilija zapalilo došlo i do bega koji reče "Jok ako je Ilija onda sam i ja, lega pod gunj kad i ja, pod gunjom osvanuo" Tako ga beg spasi misleći stvarno da je legao spavati kad i on a Ilija je cijelu noć"radio"...  i tako planu Begovo polje...Begovska kula je bila u Dobrićima ,Dolac (današnja Žuljića kuća)...

Stara "Žožina" kuća u Dobrićima

Još od starih vremena išlo se za Svetog Iliju pod  Kamešnicu na zavjet ,misu,gdje bi poslije bio dernek. Momci bi zamirali cure ,a cure isto tako gledale koji im se momak sviđa.
Tako i nas Ilija već par dana glanca sedlo, čisti,dogoni,sprema Zekana kojim ide na dernek. Kad ide raditi u polje onda vodi Vranca, kad se ide na proslavu Ilindana onda, zna se, mora Zekan bijeli spreman biti... Zato dogoni, čisti, da na Zekanu sve sjaji...
A i sebe nije zaboravio. Obukao je najbolje što je imao: svilenu košulju,đilo ,toke na kojim se vidi koji dukat, svečane hlače ,reklo bi se (misne) i povrh svega kumparan od Perzijske čoje...  I kad osvanu Ilijindan spremivši sebe i Zekana. Htio je malo ranije poći,jer treba cijelo polje prići da bi se stiglo do Sv. Ilije pod Kamešnicom ,dobre dvije ure hoda. Kad je pošao i banuo na vrh Čerakuše i pogled mu pade na cijelo polje ko na dlanu, ote mu se uzdah od Božje ljepote. Ukaza mu se u svoj svojoj ljepoti cijelo Buško polje-Blato. Koje je već velikim djelom prošarano i pokošeno. Veliki dio plasta još su tu ,kao i veliki dio još nepokošenih livada...Iako je kalendarski sredina ljeta pogled mu se zaustavi na Kuželju (ili kako bi ga domaći  zvali "Jaruga") u kojem je bilo još vode na prekide jer bi preko ljeta presušio, pa bi se dio vode zadržao u dubljim virovima cijelo ljeto. Inače Kuželj je bio dosta jak potok kroz ostatak godine...I kao u trenu brzo i ne zamjetno spusti se u polje,malo prije Ričine, sustiže grupicu misara koji isto idu Sv. Iliji na zavit. Tu mu se pridružiše tri momka jašući na konjima Stipica,Jure, i Matko. Ričinu pregaziše između dobrićkih kotlina i korićkog kotla bez problema, jer bijaše kao i Kuželj ,isprekidane vode je bilo samo u dubljim virovima. Kad priđoše Ričinu i stupiše na Prike livade u daljini pod Kamešnicom moglo se vidjeti crkvica Sv. Ilije. Tada reče Ilija momcima:"Daj baci,sorij gangu!" I Ilija zapjeva da je se treslo cijelo polje, a što momci prihvatiše gusleći i pjevajući..."Vidićemo na Svetog Iliju koja cura ima mušteriju.......oooj".  Pjevajući i  šaleći potjeraše konje preko Priko livada.   Malo više povrh "Proždri koza" stigoše k Sv. Iliji... Kako koji zavit izvršio i Bogu se pomolio poslije na derneku ostanu do navečer, gledajući i zamirajući cure. Neki ostaše na silu neki se vratiše kući kasno u noć među njima i Ilija.....

Velagića ćuprija
Kada bi radi posla morao ići u Livno,po potrebi nešto da obavi za bega, ponekad i nešto za svoju dušu,obično bi ranije spremio Zekana...Tako i ovo jutro, vidjelo se da kao da mu se žuri,a nije, više mu je stalo da pođe malo ranije...Ljetno je doba pa bolje prije većih vrućina dojahati u Livno. S tim mislima već je uzjahao Zekana i krenuo u Livno. Kad je prošao Raskršće i dalje ispod Grabovice spustio se uz rub Nakla u polje, sunce je već dobrano izašlo, i prosulo svoje zlatne zrake.  Ričinu priđe niže Perala gdje je ponegdje još bilo vode...Dalje priđe Maslarice livade, vrijeme tiho i lijepo i tada reče više onako za sebe: "Mirno i tiho, Bože ni ćuva vitra ...ni ćuva vitra..."Tad mu pogled skrenu ka sredini polja prema Kamešnici i Begovu polju i malo se nasmija i reče:"I onda nije bilo ćuva vitra ali je gorilo i gorilo"...Kad je dojahao na Zekanu u Golinjevo, malo prije Velagića ćuprije sjeti se priče  o nekom opakom Velagiću koji dočeka kršćansku raju i neda proći. Moraš mu se pokloniti,i često platiti i parom i novcima...Toliko je bio opak da mu je vlastiti otac govorio: namiriti ćeš se na runjavu nozdrvu tj. dobiti ćeš po rebrima i namirio se bas na Iliju...Kad je Ilija stigao na ćupriju Turčin je već čekao i stao vikati da stane i i sjaši i da mu se pokloni. I da tiho mučke prođe preko mosta...A Ilija ni te ni ove nego za vrat i podase te ga tu dobro sredi da za dugo vremena nije više izlazio na put; namiri se  na runjavu nozdrvu...Ilija zajaši Zekana, podbode i ode u Livno , a više opaki Turčin reče "nije samo što je mene sredio nego ode a ne obazri se na mene..."


Kad kauri Livno porobiše
Porobiše vatrom popališe.
Zarobiše trista djevojaka.
Zarobiše Atlagića Zlatu
Progovara kaurski vojvoda
Čuli mene Atlagića zlato
Deder uzmi turski abdest na se
Kod mene ga uzimati nećeš
Odgovara Atlagica Zlata
Ne budali kaurski vojvodo
Ako dođe Velagiću Ahmo
Zor delija a moj akšiklija
I tebi će abdest trebovati....

Kako i sama narodna pjesma kaže,u kojoj se spominje Velagića Ahmo najvjerojatnije se radi o tom opakom Turčinu kojega je sredio nas Ilija. Ilija je još puno godina išao u Livno ,a Velagić više ne izađe na ćupriju...Kako se ljeti  radilo u polju i Ilija je često pomagao,jer imanje bijaše dosta raštrkano,udaljeno što je istina reklo bi se "Od Matine vode pod Tušnicom do Livadica na vrh Zavelima"...Koje zbog udaljenosti prodaše Rožanima iz Roška polja...Ali je opet trebalo zapeti,raditi,posebno onih par ljetnih mjeseci...Kad bi neki progovorio,kad ćemo polje podvatiti (t.j.ljetninu-žetvu zgotoviti, jer ima toga dosta a kako je dosta udaljeno) čuo bi odgovor Ilije:"Kad udari svak na svoje ode polje moje"...I dalje je svake godine išao na zavit Sv. Iliji pod Kamešnicu

Nepuna dva stoljeća kasnije s ove istočne strane Buška Blata bi sagrađen,napravljen samostan karmel na čast i slavu Sv. Ilije...Prije se je po dernecima vise pjevala ganga koja nas je održala a danas malo ili nikako. I na kraju uspomena na pokojnog dida koji je rado pivao Ilijinu pismu..."Vidit ćemo na Sv. Iliju koja cura ima mušteriju oooooj..."




  2013.        St.   Beljan.