Elitni turizam na obalama Buškog jezera

JOZO ĆURKOVIĆ, vlasnik i bivši direktor poduzeća SALONIT iz Vranjica kod Splita, kojem se u Hrvatskoj sudi zbog višemilijunskog privrednog kriminala, nakon bijega u BiH počeo je izgradnju impresivnog etno-sela, vrijednog blizu 20 milijuna KM: ekipa SLOBODNE BOSNE prva je posjetila gradilište u selu Grabovica kod Tomislavgrada, gdje će za dvije godine biti otvoren jedinstven turistički kompleks u BiH

Jozo Ćurković, odbjegli vlasnik i bivši direktor poduzeća Salonit iz Vranjica kod Splita, za kojim je hrvatska policija početkom 2008. raspisala međunarodnu INTERPOL-ovu tjeralicu, danas je najveći investitor u općini Tomislavgrad, gdje gradi imperesivan turistički kompleks, kakav ne postoji nigdje u BiH. Ćurković se u rodno selo Grabovica, dakako, koristeći pogodnosti dvojnog državljanstva, sklonio prije sedam godina, nakon što je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske protiv njega otvorilo istragu zbog privrednog kriminala, odnosno, sumnji da je tvrtku Salonit oštetio za gotovo sto milijuna kuna (oko 25 milijuna KM). „Protiv mene je u Hrvatskoj bilo podignuto čak pet optužnica. U međuvremenu je Sud odbacio tri optužnice, dok su druga dva predmeta spojena u jedan, i sudski je postupak u tijeku. Nadam se da će suđenje biti završeno sljedeće godine, i da ću biti oslobođen krivnje, jer su do sada svi svjedoci govorili u moju korist. Trebale su proći godine da se vidi kako su iza hajke na mene stajali bivši hrvatski premijer Ivo Sanader i njegova klika, od kojih je većina završila u pritvoru“, kaže Jozo Ćurković na početku našeg razgovora. „Lice s potjernice“, kako su Ćurkovića “titulirali“ hrvatski novinari, ekipu Slobodne Bosne dočekao je ispred preuređene stare obiteljske kuće u selu Grabovica, koje se nalazi iznad obala Buškog jezera, desetak kilometara daleko od granice s Hrvatskom.

Objašnjavajući povijest obitelji Ćurković, Jozo priča da se njegov djed Jozo Ćurković (po kojem je i dobio ime) vratio iz Amerike davne 1921., na poziv majke, jer su od trinaestero djece, Prvi svjetski rat preživjeli samo jedna sestra i on. Tada je sagradio kuću u kojoj je obitelj Ćurković živjela sve do 1971., kada je plodne oranice potopilo Buško jezero, jedno od najvećih akumulacijskih jezera u Europi, koje će brojne stanovnike tog kraja u proteklih 40 godina raseliti diljem svijeta. „Mom je ćaći potopljeno oko 300.000 kvadratnih metara zemlje. Za pare koje je od države dobio, uspio je da na rubu zagrebačkog predgrađa Dubrave kupi manje od 300 kvadrata zemlje,“ prisjeća se naš domaćin, koji je iz Grabovice u Zagreb odselio kao 15-ogodišnjak.

U Hrvatskoj je Ćurković, kao mladi poduzetnik, osnovao svoju prvu privatnu građevinsku tvrtku, koja je radila na prostoru cijele bivše Jugoslavije. „Ja sam prvi milijun tadašnjih njemačkih maraka imao u banci 1984.“, otkriva naš domaćin, napominjući kako je početkom '90-ih godina vodio uspješan posao u tvrtki Gradnja-trgovina sa više od sto radnika, da je potom kupio i zagrebačku tvornicu Katran, koja je bila najveći kupac proizvoda poduzeća Salonit, čija ga je kupnja, opet, stajala poslovne karijere, ali i slobode. No, danas smatra da u svakom zlu ima i nečega dobrog, budući da je tek nakon prisilnog bijega u BiH počeo ostvarivati plan star desetak godina - da obnovi staro obiteljsko imanje koje bi, za dvije, najviše tri godine, trebalo primiti i prve turiste.

Iako u Grabovici danas nema puno stanovnika, zahvaljujući Jozi Ćurkoviću gotovo cijelo selo pretvoreno je u veliko gradilište, na kojem su posao našli radnici iz cijele BiH. U neposrednoj blizini veleljepne obiteljske kuće sazidane od bijelog hercegovačkog kamena, grupa radnika u istom stilu i od istog materijala gradi desetak luksuznih apartmana, prosječne površine od po 150 kvadratnih metara, koji su namijenjeni imućnijoj klijenteli, spremnoj da za dnevni najam plati i do 300 eura. Uz apartmane, gosti će u istom objektu imati na raspolaganju i bazen, wellness, odnosno, moderni zdravstveni centar, u kojem će im biti pružena vrhunska njega. Pored apartmana i restorana, koji se također gradi, već je pri kraju i vanjski bazen, do kojeg, preko kamenih kaskada, dolazi bistra voda iz potoka. Bazen će, kako nam je slikovito objasnio domaćin, imat duplo dno, pregrađeno rešetkama, ispod kojih će plivati ribe, pružajući kupačima jedinstven ugođaj. Nedaleko od vanjskog bazena, nalazi se ograđeni prostor za desetak rasnih konja i nekoliko ponija, dva magarca, te manji zoološki vrt u kojem ima svega; veprova, paunova, dvije autohtone krave buše, patki, koka, golubova... Tu su i kočije iz Beča, u koje su upregnuta dva konja, za vožnju po selu. Osim škole jahanja, za ljubitelje konja Ćurković je dva kilometra dalje planirao i gradnju hipodroma, kao i „hotela za konje“, gdje će vlasnici moći smjestiti svoje skupocjene ljubimce.

U GRABOVICU ĆE DOLAZITI SKUPA KLIJENTELA

U skopu istog kompeksa već je sazidano boćalište, grade se teniski i tereni za odbojku u pijesku, dok će par stotina metara dalje biti nogometno igralište, na kojem će moći trenirati vrhunske ekipe. Budući da će taj dio Ćurkovićevog etno-sela biti rezerviran za elitne goste, sa zahtjevnim prohtjevima, njima će se služiti organski proizvedena hrana iz obližnjih vrtova. Onima koji se požele okušati u povrtlarskim poslovima, ostavljen je manji komad zemlje za obrađivanje. „Napravit ću etno selo u kojem će biti mjesta za 200-300 posjetitelja“, kaže Jozo Ćurković, uz napomenu da će, osim za imućnije, biti mjesta i za goste sa manje novca. Za njih se, nedaleko od jezera, uveliko sređuje prostor za kamp-prikolice, dok je u blizini, uz jezero, planirana gradnja manjeg hotela i nekoliko bungalova, u kojima će uživati ribari.

U suradnji s općinskim vlastima iz Tomislavgrada, gdje vrijedno spremaju aplikaciju za dodjelu sredstava iz fondova Europske unije, Ćurković namjerava pomoći i asfaltiranje pet kilometara staze uz jezero, za šetače i bicikliste, koja bi vodila do obližnjeg karmelskog samostana, uz obalu Buškog jezera. „Obećao sam da ću donirati mol i prvi kilometar staze“, dodaje Ćurković, pokazujući nam mol koji je već počeo graditi na mjestu gdje bi se trebala nalaziti i manja luka. „Trenutačno se gradi na više lokacija. Auto-kamp se gradi na 40 000 metara kvadratnih, oko kuće je gradilište na 30.000 kvadrata i još desetak tisuća kvadrata“, pojašnjava naš sugovornik. Iako nije želio kazati koliko je novca do sada uložio u etno-selo, Ćurković otkriva kako će ukupna investicija iznositi oko deset milijuna eura, u deset godina, kao i da je kreditna sredstva osigurao kod Privredne banke Zagreb i Splitske banke. Na naše pitanje strahuje li da se projekat u koji namjerava uložiti blizu 20 milijuna KM neće isplatiti, Ćurković je spremno odgovorio: „Znam da će ovo biti elitno mjesto na koje će dolaziti skupa klijentela“, ističući kao prednost i samu lokaciju, budući da je do Makarske pola sata vožnje, do Splita nepuni sat, kao i blizinu skijališta na Kupresu, Međugorja, Mostara...

Kada smo Jozu Ćurkovića pitali hoće li se, ukoliko sudski spor koji se protiv njega vodi na Županijskom sudu u Splitu završi oslobađajućom presudom, vratiti u Hrvatsku, odgovorio je: „Ovdje sam se rodio, ovdje ostajem živjeti.“ No, zanimljivo je da su se, nakon Ćurkovićevog povratka, u Grabovicu počeli vraćati i drugi nekadašnji stanovnici sela, odnosno, njihovi potomci, koji obnavljaju stare kuće, grade nove, kupuju zemlju. Tako se u selu trenutno gradi osam kuća, između ostalih, i ljetnikovac poznatog hrvatskog biznismena Marijana Šarića, vlasnika kompanije Europatrade.

Hercegovina kao Istra

ZA SEDMODNEVNI NAJAM ĆURKOVIĆEVE VILE TURISTI NUDILI 10.000 EURA

Luksuzna preuređena kuća Joze Ćurkovića predstavlja ugodan spoj tradicionalnog i modernog arhitektonskog stila. Pored četiri spavaće sobe, dnevnog boravka, blagovaonice, u kući se nalazi i bazen, kao i vinski podrum. Kuću za sada koriste samo Jozo i njegova mnogobrojna obitelj, kada u Grabovicu dođu iz Zagreba. Ćurković nam je povjerio kako je nedavno od jedne dalmatinske turističke agencije imao ponudu da za deset tisuća eura na tjedan izda kuću turistima, ali nije pristao. U drugoj, nešto skromijoj kući koja se nalazi u istom dvorištu, trenutno živi fizioterapet iz Travnika koji pomaže Jozinoj staroj majci, i nekolicina radnika.

Duhovna obnova

GOSTI KARMELIĆANA NA BUŠKOM JEZERU BILI SU I NOGOMETAŠI „DINAMA“

Nedaleko od imanja Joze Ćurkovića, na obali Buškog jezera, nalazi se samostan i duhovni centar Karmel sv. Ilije koji je sagrađen 2006., gotovo u cijelosti donacijama, a jedan od najvećih donatora bio je Jozo Ćurković. Uz samostanski dio i crkvu, gdje borave redovnici karmelićani, unutar istog zdanja nalazi se i tridesetak moderno opremljenih soba za goste, nekoliko dvorana za duhovne vježbe i meditaciju, otvorenih za sve posjetitelje, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost i uvjerenja. Između ostalih, na duhovnu obnovu u samostan na Buškom jezeru dolazili su i nogometaši zagrebačkog Dinama. Uz sve ljepote i ugodan ambijent, u samostanu i duhovnom centru Karmel sv. Ilije može se vidjeti i jedinstvena etnografska zbirka narodnih nošnji i nakita Hrvata u BiH, koja je nastala kao rezultat dugodišnjeg rada oca karmelićanina Zvonka Martića.

Slobodna Bosna