Duvanjska biskupija

Duvanjska biskupija  

Rekli smo već da je biskup Venancije umro mučeničkom smrću u Delminijumu 257. godine za vrijeme Valerijanova carevanja. Dominik Mandić u djelu „Rasprave i prilozi stare hrvatske povijesti" (Rim 1963, str. 15) na jednom mjestu kaže da je Venancije bio biskup duvanjske biskupije. Duvanjska biskupija bila je područna solinskoj metropoliji. Ona postoji već u 6. st., što svjedoči pismo Grgura Velikog (590-604) koje je upućeno oko 594. biskupu vanjskom Malhu. U to vrijeme Avari sa slavenskim robovima harali ovim krajevima i ruše, kako je najvjerojatnije, i stari ilirski odnosno rimski Delminium. Tad su već i Hrvati počeli zaposjedati ove krajeve. Godine 614. skupa s Avarima porušili su slavnu Salonu. U tim prevratima prestaje djelovati i duvanjska biskupija.

Po mišljenju Dominika Mandića duvanjska biskupija je obuhvaćala  Duvanjsko polje, Buško Blato, Roško Polje, Rakitno, Polje između Vrana i Čvrsnice, te Ramu i Prozor. Granice te biskupije nisu bile stalne od samog njezina početka pa sve do 1735., nego su se neprestano mijenjale s političkim i crkvenim promjenama u njoj samoj i susjednim biskupijama.

Pošto su se Hrvati ustalili na novom području, u novoj domovini u kojoj su osnovali svoju državu, život se znatno mijenja i povijest teče novim smjerovima. Zna se sigurno da je Tomislav postao prvim hrvatskim kraljem (rex Croatorum) 925. godine. On je bio sin kneza Mutimira (892-910), a unuk kneza Trpimira (oko 845-864), koji je bio osnivač hrvatske narodne dinastije Trpimirovića. Stari ljetopisci pop Dukljanin, Dandolo i dr. govore o Duvanjskom polju kao krunidbenom mjestu. Kralja Tomislava,koji je za one prilike, bio je vrlo moćan vladar. Po Porfirogenetu, tadašnja Hrvatska mogla je dignuti na noge 100.000 pješaka 

i 60.000 konjanika, a na moru opremiti 80 velikih brodova (sagena) i 100 manjih. Za njega dalmatinski gradovi (Split, Zadar, Trogir...) priznaju vrhovništvo hrvatskog kralja, dok su do tada bili podanici istočnog rimskog cara.