BOŽIĆ U DOBRIĆIMA
Božić je, svakako, najvažniji i najljepši obiteljski blagdan, blagdan intime, jednostavnosti i mira. To je blagdan koji i najhladnijoj noći daje čarobnu toplinu i draž. Duhovna i crkvena priprava za proslavu Kristova rođenja počinju dosta ranije, a sama proslava, na Badnjak ili noć bdijenja.
Pred večer, kad se ukućani okupe oko stola, domaćin iz pojate donese vreću slame, te nakon pozdrava: -Hvaljen Isus i Marija, počne moliti -Oče naš..., te posipati slamu po kući. Tako prostrta slama, koja simbolizira mjesto Kristova rođenja (štalicu u Betlehemu), ostaje u kući sve do Sveta Tri kralja. Za djecu je to bilo posebno zadovoljstvo jer su se mogla nesmetano igrati i valjati po slami do mile volje.
Nakon toga domaćin u kuću unosi badnjake. Samo paljenje badnjaka simbolizira svjetlo u noći Kristova rođenja. Ranije se na otvorena ognjišta stavljao poveći komad drveta koji je držao vatru cijele noći, pa se na božićno jutro, od njegova žara palila vatra, a kasnije, za vrijeme ručka i božićna svijeća. Unoseći badnjake u kuću domaćin bi pozdravio: "Hvaljen Isus i Marija – na dobro vam došla Badnja večer"-I s tebom zajedno" – odgovarali bi ukućani, te bi započinjali zajedničku molitvu za zdravlje, mir i dobro cijele obitelji u nadolazećoj godini. Tada domaćin blagoslivlja ukućane i kuću krštenom vodom, te odlazi u pojatu gdje blagoslivlja i blago (stoku).
Na Badnju se večer morao okitit bor. Negdje na istaknuto mjesto stavljao se bor i pripremao za kićenje.
Kako su se mijenjale godine i stoljeća, tako su se mijenjali i ukrasi za kićenje bora. Ranijih su godina ljudi stavljali na bor ukrasne bombone, ako su ih imali, , hrastove šiške, sitni krumpir, orahe, sve to umotano u kakav sjajni ili krep papir. Djeca su dobro pazila gdje se stavljaju bomboni, pa bi obično, kad roditelji u svečarskoj atmosferi na njih zaborave, na mjesto bombona stavljala što drugo. Posebno je ozračje vladalo u kućama pri odlasku na Polnoćku. Susjedi su dočekivali jedni druge, te bi tako uz svjetlost svijeća, svi zajedno krenuli u crkvu.
Na sami Božićni dan mještani bi se poslije svete mise sastajali (većinom glave obitelji) i uputili bi se u čestitare. Od kuće do kuće hodali bi uz pjesmu ,gangu i bećarac i svim ukućanima čestitali Božić.
Fotografije koje slijede nastale su poslije božićnog čestitanja u Dobrićima u zaseoku Dolac
Dobrićani ,uvijek raspoloženi za gangu
Naravno,ukućani bi ih dočekivali s punim stolovima ića i pića. Čestitke su trajale sve do zadnje kuće u mjestu,a onda bi svi krenuli svojim domovima.
Na božićnomu su ručku morali biti prisutni svi ukućani. Domaćin bi uz Virovanje palio Božićnu svijeću, te ukućanima čestitao Božić riječima: "Dobro vam doša Božić i sveto porođenje Isusovo", a oni bi odgovarali: "I s tebom zajedno". Nakon objeda domaćin bi gasio božićnu svijeću koricom kruha namočenoga u vino, a isti se obred ponavljao za večerom, kao i na dan svetoga Stjepana i Ivana.
Ako je u kući bio koji Stjepan ili Ivan, tj. Stipe ili Iko, oni bi dočikali čestitare i častili tj morali su se otkupiti ,jer da se ne otkupe onda bi ih čestitari višali .
Darivanje je u vrijeme Božića
Treća je nedjelja došašća bila poznata i kao materice. Majke su toga dana bile posebno izdašne te darivale, kako svoju, tako i ostalu djecu, raznim darovima. Najčešće je to bilo voće, i to orasi, bajami ili bomboni proizvedeni od šećera, kod nas, nekada, dobro poznati cukarini. Toga je dana svaka majka u traversi morala imati pokoji bombon, oras ili nešto drugo, namijenjeno djeci, a djeca su znala da će od majki, toga dana dobiti kakav slatkiš. Na kućnim su vratima djeca morala, zajedno u glas izgovoriti kakvu kratku čestitarsku pjesmicu, a ja se ove s radošću još sjećam:
"Dobro jutro domaćice
Čestitan ti materice,
Mi smo došli priko gaja
Da nam dadneš šaku bajma.".
Četvrte su nedjelje došašća bili očići, te su djeca opet bila darivana, ovaj put od svojih očeva. Toga bi se jutra djeca ustala ranije nego inače ( obično bi ih majke na to potakle) te ocu, dok je još bio u krevetu, vezivala noge kakvim užetom ili krpom i ne bi ga odvezala sve dok im ne bi dao nekakve darove. Takve se roditeljske obaveze prema djeci nikako nisu smjele zaboraviti, pa su ljudi, već u jesen ubirali jabuke, kruške, oskoruše, orahe i drugo voće, te ga spremali i čuvali za ovakve i slične prigode. Često se voće, da bi što duže sačuvalo svjež izgled i okus spremalo i zatrpavalo u žito, najčešće u pšenicu koja se čuvala u varićaku, vrećama ili starim bačvama.
Vinko Pavić/drmke