Ćurić

Ćurić

Danas na duvanjskom području Ćurići žive u Koritima (27 obitelji, 88 članova), Dobrićima (11, 36), Prisoju, Bukovici (5 obitelji), Brišniku (6), Mrkodolu (7), Tomislavgradu (7, 23).

Prezime je nastalo od turske riječi kurk (ćurak), što znači muški kaput, postavljen i opšiven krznom, bunda. Mali kaput se zove ćurčić, pa su od naziva obrtnika-krojača tog odjevnog predmeta nastala prezimena Ćurić, Ćurković, Ćurčić, Ćurčija.

Starinom su iz Korita na buškoblatskom području, gdje su, prema M. Petriću, "došli davno od Konjica." Upravo je iz Korita za sada najstariji poznati pripadnik ovog roda don Mijo Ćurić, svećenik glagoljaš. Prvi se put spominje 5. srpnja 1735. godine kada je s fra Ilijom Lašvaninom, kapelanom stare župe Duvno, pohodio u Rastovači pokraj Posušja makarskog biskupa Stipana Blaškovića, koji je prije tjedan dana započeo pastirski pohod staroj Duvanjskoj biskupiji. 13. srpnja 1735. biskup je Blašković stigao u Korita, u kuću don Mije Ćurića, a sutradan "poslije ručka blagoslovi i utješi donesene bolesnike." U izvještaju biskupa Blaškovića, koji je poslan i sačuvan u Rimu, 12. kolovoza 1735. godine spominje se prigodom njegovog boravka u Gorancima iznad Mostara o. Budimir Ćurić, koji je ustvari spominjani don Mijo, a ovo mu je vjerojatno drugu kršteno ime. Don Mijo, koji je opsluživao buškoblatski dio stare župe Livno sa sjedištem u Vidošima, bio je domaćin i biskupu fra Pavi Dragićeviću prigodom njegova oba pastirska pohoda Bosni Otomanskoj: 1. studenog 1741. godine biskup je u Koritima pokraj don Mijine kuće slavio misu, a on je bio biskupu na raspolaganju i 29. listopada 1752. godine, kada je Dragićević prenoćio u Koritima u Ćurića domu.

I u vrijeme obavljana svog popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika i biskup je fra Marijan Bogdanović odsjeo 28. lipnja 1768. godine u kući don Mije Ćurića.

Inače, don Mijo je iz velike koritske obitelji Petra Ćurića (Petrus Churich), koja je 1741/2. godine imala 31 ukućanina. Osim Petra i don Mije znamo, zahvaljujući izvješću biskupa Dragićevića, za imena još 5 članova ove obiteljske zadruge: Nikola, Ana, i Jelena, bile su krizmanici, a u ulozi kumova pojavljuje se Petronila i Margarita.

Te godine u Vučićima (danas Prisoje i Golinjevo) zabilježena je 13-člana obitelj, čijeg je glavara Dragićević upisao kao Ionnesa Chiuru (Ivana Ćuru), koji je vjerojatno rodočelnik današnjih prisojskih Ćurića.

U vrijeme Dragićevićevog popisa 1741/42. godine Ćurići su zabilježeni na dva mjesta na Duvanjskom polju: u Brišniku 3 obitelji: Antina s 14, Mijina s 13 i Ivanova s 4 člana, a u Eminovu Selu dvije Ćurića obitelj imaju svoj dom - Petrova s 12 i Mijina s 9 duša.

1768. godine biskup fra Marijan Bogdanović zabilježio je u Koritima 3 Ćurića obitelji sa 72 duše: Andrijina s 37, Martinova s 27 i Filipova s 8 članova. U Vučićima je zatekao već spominjanu obitelj prisojskih Ćurića - Ivanovu, ovoga puta sa 6 duša, a u gradu Livnu živi također 6-člana obitelj Frane Ćurića, možda razdjelnica od obitelji Ivana Ćurića iz Vučića.

Na Duvanjskom polju 1768. godine Ćurići stižu na svoja današnja obitavališta: 18-člana obitelj Andrije Ćurića zabilježena u Mrkodolu, a u Cebari dom imaju dvije Ćurića obitelji: Antina s 15, Martinova s 5 duša. U Eminovu Selu Ćurića je sve manje: 7-člana obitelj Ante Ćurića.