"Zemlja je dobila krila"-Mijo Tokić

     HRVATSKA POEZIJA-MIJO TOKIĆ

„ZEMLJA JE DOBILA KRILA“

Vran

Vran je kovačnica i gnijezdo

slobode

(krv jedino vrelo)

Pogled s Vrana 

Čvrsnica

Ima li itko bliže nebu

od tebe

od onih koji te pohode

i koji se uspinju

Najbliže su nebu

suncu

oni čije su stope zastale u podnožju,

na pravdi Boga rafalom posječene,

a tako su hitale

Ljubuša

Tako pitoma i prostrana

zove te i čeka

(Sveta planina

okrenuta suncu)

ljupka

a puna grobova

(rasutih strtih kostiju)

Ne smiješ zemlju gledati

Čabulja

Visulja

smilje vrisak

kadulja

Od kamena od mirisa

Krasulja

Od kovilja kovilja

Ivan- sedlo

(Ivan - planina)

Hoćeš u Bosnu

hoćeš u Hercegovinu

hoćeš suncu

moraš preko Ivana

Sedlo je tu da lakše prijeđeš

Vlašić

O kako je plećat ovaj mladić

1 otkad ovdje stoluje
(Oduvijek)

Ako tražimo krilo - tu je

Ako smo se odlučili uspinjati

uvijek nas čeka

i zove

Nepomičan, nepokretiv. Besmrtan

Koprivnica

Moraš je prijeći

Tko ju je prešao i

i zadnju je prepreku prešao

(Dijeli svijet na dvoje:

dovde i odavde

prve korake, tvoje dvorište

i ono što je iza brijega

što treba dovidjeti)

Ako ćeš u svijet

ako ćeš kući

moraš je prijeći

Vrata nade

mjera pobjede

Moraš je prijeći

Kamešnica

Kad nemaš gdje

Ni kamo

ona je zanoćište i krov nad životom

Ne će odati, prije će mrtvi i bezusti

progovoriti

Vjerna

zakleta istoj ljubavi

Ona te voli ko sina

pati, samuje i strahuje s tobom

i šuti

Kamena šutnja

Kamešnica i Buško jezero 

Cincar

Tako si okrenut suncu

I blistaš

pa se učini - ponekad

da je ono okrenuto tebi

i da samo zbog tebe

(za tebe)

sja

S Cinacara

Šator