HRVATSKA POEZIJA-MIJO TOKIĆ
„ZEMLJA JE DOBILA KRILA“
Vran
Vran je kovačnica i gnijezdo
slobode
(krv jedino vrelo)
Pogled s Vrana
Čvrsnica
Ima li itko bliže nebu
od tebe
od onih koji te pohode
i koji se uspinju
Najbliže su nebu
suncu
oni čije su stope zastale u podnožju,
na pravdi Boga rafalom posječene,
a tako su hitale
Ljubuša
Tako pitoma i prostrana
zove te i čeka
(Sveta planina
okrenuta suncu)
ljupka
a puna grobova
(rasutih strtih kostiju)
Ne smiješ zemlju gledati
Čabulja
Visulja
smilje vrisak
kadulja
Od kamena od mirisa
Krasulja
Od kovilja kovilja
Ivan- sedlo
(Ivan - planina)
Hoćeš u Bosnu
hoćeš u Hercegovinu
hoćeš suncu
moraš preko Ivana
Sedlo je tu da lakše prijeđeš
Vlašić
O kako je plećat ovaj mladić
1 otkad ovdje stoluje
(Oduvijek)
Ako tražimo krilo - tu je
Ako smo se odlučili uspinjati
uvijek nas čeka
i zove
Nepomičan, nepokretiv. Besmrtan
Koprivnica
Moraš je prijeći
Tko ju je prešao i
i zadnju je prepreku prešao
(Dijeli svijet na dvoje:
dovde i odavde
prve korake, tvoje dvorište
i ono što je iza brijega
što treba dovidjeti)
Ako ćeš u svijet
ako ćeš kući
moraš je prijeći
Vrata nade
mjera pobjede
Moraš je prijeći
Kamešnica
Kad nemaš gdje
Ni kamo
ona je zanoćište i krov nad životom
Ne će odati, prije će mrtvi i bezusti
progovoriti
Vjerna
zakleta istoj ljubavi
Ona te voli ko sina
pati, samuje i strahuje s tobom
i šuti
Kamena šutnja
Kamešnica i Buško jezero
Cincar
Tako si okrenut suncu
I blistaš
pa se učini - ponekad
da je ono okrenuto tebi
i da samo zbog tebe
(za tebe)
sja
S Cinacara
Šator
Ima tamo jezero
lijepo
zeleno
Tamo je prokleto zrno
stiglo mnoge naše junake
kad su kovali slobodu
O nek je prokleto sjeme mržnje
I zrno smrti
(smrtno zrno
zrno smrtno)
i neka je vječna slava
i pokoj
onima koji su kovali pobjedu
Neka vječno u šatorima božjim
prebivaju - slobodonoše
Šator (fotografije by Kapa)
Srđ
Što se srdiš
što se more pjeni
(ima i ono svoje razloge
odavna pamti
duboko skriva)
što valovi bjesne
što vjetrovi urlaju
Što ima ljepše od mora
i srčanije od bure
Netko mora čuvati grad
i diviti se gradu
Ti si počasna straža
I ljubavnik
Tko ti ne zavidi
I koga ne izjeda ljubomora
Gvozd
(Devet stoljeća poslije,1995.god.)
Olujno
okupan
suncem
blistaš
Blistaju i naše oči
(narod je
Okrunjen slobodom
Zemlja je dobila krila)